I ‘Slučaj Landeka’ u Kući ljudskih prava
RH zbog zatvaranja zdravih u ‘ludnicu’ prijavljena Komitetu protiv torture UN-a
Kuća ljudskih prava Zagreb zatrpana je, u zadnje vrijeme, brojnim prijavama kršenja ljudskih prava u Republici Hrvatskoj zbog čega djelatnice te udruge jedva stižu obraditi sve slučajeve, ističe Sanja Sarnavka, civilna aktivistica i čelnica te udruge.
Jedan od najnovijih slučajeva kojim će se baviti Kuća ljudskih prava Zagreb je medijska diskreditacija Nade Landeke, poznate prijaviteljice korupcije i kriminala i predsjednice ‘Veronika Vere’, udruge koja se bavi zaštitom žrtava hrvatskog pravosuđa.
Valja napomenuti da su ‘Veronika Vera’ i Nada Landeka u zadnje vrijeme posebnu pažnju posvetile raskrinkavanju djelatnosti ilegalnih kreditnih ureda i zadruga, odnosno lihvara koji pod prešutnom zaštitom hrvatske države već godinama izbacuju na tisuće hrvatskih građana iz svojih domova (u čemu vjerojatno svoje prste imaju i pojedini suci, javni bilježnici te odvjetnici, a po svemu sudeći i vrlo visoko pozicionirane osobe unutar Hrvatske vlade) te malverzacija Hrvatske banke za obnovu i razvitak.
- Slučaj Nade Landeke je neobičan i dosta zanimljiv. U petak će gospođa Landeka doći u Kuću ljudskih prava te razgovarati s našom odvjetnicom, da vidimo o čemu se tu u stvari radi – kaže Sanja Sarnavka te dodaje da je to samo jedan u moru prijavljenih slučajeva kršenja ljudskih prava u Hrvatskoj.
Podsjećamo ovdje da je Večernji list, bez pravog povoda, prije nekoliko dana objavio izrazito senzacionalistički i profesionalno te moralno dvojbeni tekst o Nadi Landeki, ‘udarajući’ aktivisticu ispod pojasa. Bavili su se, naime, njezinim navodnim privatnim životom. Što je prava pozadina tog medijskog blaćenja ‘zviždačice’ i aktivistice, pokušat će otkriti djelatnice Kuće ljudskih prava Zagreb.
Sanja Sarnavka potvrdila nam je, osim toga, da se spomenuta civilna udruga zadnjih dana posebno bavila i skandaloznim slučajem prisilne hospitalizacije Ivana Pranklina, bivšeg sudskog dostavljača zagrebačkog Općinskog kaznenog suda kojega je zbog navodne prijetnje prijavio sudac Marko Benčić te koji je bez istinskog psihijatrijskog vještačenja proglašen psihički bolesnim te opasnim za okolinu, nakon čega je ekspresno pospremljen u bolnicu u Vrapče.
- Taj slučaj je užasan i na liniji je sa sličnim slučajem Marka Franciškovića koji je posve zdrav gotovo godinu dana proveo na prisilnom psihijatrijskom liječenju. O svemu tome, s posebnim naglaskom na problem prisilnih hospitalizacija u Hrvatskoj, pisali smo Komitetu protiv torture pri UN-u. Detaljno smo u tom izvještaju opisali i skandalozni slučaj Pranklin. Užasava nas činjenica da je liječnik Ivanu Pranklinu rekao da ni slučajno ne idu u Kuću ljudskih prava – ističe Sanja Sarnavka, te dodaje da će, osim Komitetu protiv torture, Hrvatsku zbog problematičnih prisilnih hospitalizacija prijaviti i Vijeću za ljudska prava.
- Ići ću osobno u Genevu lobirati da posebnu pažnju obrate na prisilne hospitalizacije u Hrvatskoj, pa tako i na slučaj Ivana Pranklina. Nevjerojatno je da je hrvatsko pravosuđe ‘slučaj Pranklin’ riješilo u svega četiri dana!
Žalbu na prvostupanjsku presudu dobili su, naime, 27. srpnja, a 1. kolovoza već su presudili na Pranklinovu štetu te su ga samo nekoliko dana kasnije u potpunoj medijskoj tišini, usred sezone godišnjih odmora, pospremili u Vrapče.
Drugi slični slučajevi rješavaju se obično desetak godina! Očito je da su iskoristili vrijeme kada su mnogi civilni aktivisti i novinari na godišnjem odmoru, kako bi u tišini, bez medijskog zapitkivanja, skinuli taj vrlo problematičan slučaj s dnevnog reda. U oči bode činjenica da je i u ovom skandalu u glavnoj ulozi opet bio sudac Marko Benčić. Indikativno je da se u toliko mnogo problematičnih slučajeva pojavljuje uvijek isti sudac (koji je presudio u spornim slučajevima Marku Franciškoviću, aktivistu Tonči Majiću, novinarki Slavici Lukić….). Očito je da to nešto govori i o tom sucu, ali i o hrvatskom sudstvu.
Žalosno je što sporne postupke pojedinih sudaca u Hrvatskoj nemate kome prijaviti, što znači da ne postoji mehanizam kontrole problematičnih sudaca poput Benčića. Doznala sam da je isti sudac na sudu izjavio da ga Marko Francišković ‘prijeteći gleda’. Pitam se kome tu u stvari treba psihijatrijska pomoć: sucu Benčiću, ili onima koje prijavljuje i osuđuje zbog navodnih prijetnji – zaključuje Sanja Sarnavka, predsjednica udruge B.a.b.e. i jedna od djelatnica Kuće ljudskih prava Zagreb.
- Od obitelji Ivana Pranklina doznali smo pak da je Ivan uspio u zakonskom roku podnijeti ustavnu tužbu na presudu kojom ga se osuđuje na prisilno psihijatrijsko liječenje. Obitelj Pranklin pokušava, osim toga, za Ivana ‘izboriti’ nešto što ne bi trebalo biti sporno: mogućnost na drugo liječničko mišljenje, odnosno na novo psihijatrijsko vještačenje (prvoga nije ni bilo jer je Pranklin – svjestan opasnosti da bi mu se uz istog vještaka i istog suca moglo dogoditi isto što i Franciškoviću – odbio vještačenje)!
- - Ivan se i dalje nalazi na odjelu forenzike u Vrapču, kod dr, Haida. Premda je i tamo zaključan i prisilno prima terapiju, bolje se osjeća nego u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj, gdje je doista proživljavao torturu najgore vrste. U kratko vrijeme tamo je smršavio čak 26 kilograma, od pravosudnih policajaca dobivao je šamare bez ikakvog razloga, a nije se tjednima nigdje mogao kretati… Teško je i opisati što mu se sve događalo. Prema njegovim riječima, Svetošimunska je vjerojatno gora i od zloglasnog američkog logora Guantanama, što su neki bivši zatočenici te zatvorske bolnici, poput gospodina Anđelića, već svjedočili za pojedine medije – ističe Ksenija Pranklin, sestra Ivana Pranklina.
- Podsjetimo ovdje da je Ivica Anđelić, bivši vlasnik tvrtke ‘Mirna Vala’ iz Vinišća kraj Trogira, prije dvije godine također završio na psihijatriji Svetošimunske bolnice. Nakon što je izišao, za jedan je portal izjavio da je ‘zloglasni američki zatvor Guantanamo nejobičniji hotel za Svetošimunsku bolnicu’
- Prestrašno je i neopisivo kako tamo muče ljude. Samo onaj tko je to proživio zna o čemu pričam. Tko god tamo uđe, misli da nikada više neće izaći. Čovjek jednostavno izgubi svaku nadu. Mnoge bolesnike, ali i zdrave ljude, stalno prebijaju, vežu ih, te ih fiksaju snažnim lijekovima koji ih posve ošamute. Gledao sam kako pred ostalim bolesnicima pravosudni policajci mučki prebijaju momka iz Splita samo zato jer je odbio primit lijek – izjavio je svojedobno Anđelić za portal Tjedno.
- Sudeći prema traumama koje je sve donedavno u istoj ustanovi proživljavao Ivan Pranklin, a prije njega i Marko Francišković, ništa se u međuvremenu nije promijenilo.
Autor; D.K.
Nema komentara:
Novi komentari nisu dopušteni.