STOP fizičkom, emocionalnom, seksualnom, financijskom i virtualnom nasilju |

STOP fizičkom, emocionalnom, seksualnom, financijskom i virtualnom nasilju

Svaki drugi dan u godini trebao bi biti dan borbe  protiv bilo kakvog oblika nasilja. Previše nasilja je ušlo u naše živote, i većina ljudi nervozno reagira na svoje bližnje. Život nam je nametnuo previše tereta i briga pa nam je sve teže podnositi pritisak. U takvim situacijama često dolazi do agresivnih napada od strane bližnjih; suradnika, članova obitelji, susjeda, kolega na poslu, u školama, i dr.  Nasilje među vršnjacima zove se bullyng.  Nasilje putem društvenih mreža zove se virtualno nasilje odnosno cyberbullyng. Previše ljudi uzima sebi za slobodu da „gura nos“ u tuđi život. Još više njih bez imalo srama i bez ustezanja sklono je vršiti nasilje nad facebook prijateljima, ili onima koji su im dostupni. Takvo ponašanje je društveno kažnjivo, i moralno nedopustivo.  Objave osobnih podataka drugih ljudi, iznošenje njihovih osobnih prilika i informacija iz osobnog života, također je kazneno djelo što se uopće niti ne treba u kaznenom postupku dokazivati kao povreda osobnosti, već je kažnjivo samo po sebi.  Neprimjereno je tlačiti drugog u bilo kom obliku.  Prikrivanje pravog svojeg identiteta,  korištenje tuđih imena i krinki radi privilegije da se tako jednostavnije može nekog poniziti i izvrijeđati, oklevetati,  i na njegov račun iznositi laži,  nemoralno je i protivno svim propisima. Takvo ponašanje prije ili kasnije podvrgnuto je zakonskim mjerama.

Krivo misli nasilnik, stvarni ili virtualni da se njegovo djelo može prikriti. Tragovi nasilja ostaju, bili oni fizički ili virtualni. Nasilje ostavlja i duboke duševne boli i teške traume. Stoga nasilnik za svoje ponašanje mora odgovarati. Kreiranjem lažnih facebook profila na račun nekog kog nasilnik ne voli, kreiranjem facebook grupe s namjerom da se nekom namjerno blati, crni,  kleveće, uznemirava i vrši se nad njim nasilje  – teško je kazneno djelo, naročito ako takvo djelo traje kroz određeni period. Nitko ne smije sebi uzeti za pravo nadzirati ili uznemiravati drugog. To je nedopustivo. I kad se takve stvari događaju u stvarnosti, bez imalo grižnje savjesti – suprotstavite se nasilniku. To je vaše pravo!

Nasilje se dijeli na nekoliko grupa, ali svako nasilje uzrokuje podjednake traume i stvara duboke ožiljke u psihi i na tijelu žrtve!

Fizičko zlostavljanje uključuje:

* Pljuskanje, udarci šakama, udarci rukama, nogama, guranje, grebanje, ugrizi, bacanje stvari na vas.

* Prijetnje i napadi na vas.

* Zaključavanje u kuću ili van kuće, ostavljanje na opasnim mjestima.

* Odbijanje pomoći kada ste ozlijeđeni, bolesni ili u drugom stanju.

 Seksualno zlostavljanje uključuje:

* Primoravanje nošenja odjeće ili činjenje seksualnih radnji koje vam nisu ugodne.

* Prisiljavanje ili primoravanje vođenja seksualnih radnji protiv vaše volje.

* Prisiljavanje na seks kada to ne želite; silovanje ili prijetnje silovanjem.

* Primoravanje na seks s drugim ljudima.

Emocionalno zlostavljanje uključuje:

* Vrijeđanje

* Izazivanje u vama osjećaja bezvrijednosti i glupavosti

* Ismijavanje vaših uvjerenja

* Javno ili privatno ponižavanje

* Ignoriranje

* Zastrašivanje ili uznemiravanje

* Prevelika ljubomora ili posesivnost

* Optuživanje za nevjeru bez valjanog razloga

* Odvajanje vas od vaše obitelji i prijatelja

* Sprječavanje vašeg odlaska na posao ili u školu

* Napadanje vaše djece ili kućnih ljubimaca

* Prijetnja ubojstvom ili napuštanjem ili izbacivanjem iz kuće

* Prijetnja da će se on/ona ubiti ili poludjeti ako odete ili ne učinite što on/ona želi

 Ekonomsko zlostavljanje uključuje:

* Uzimanje ili trošenje vašeg novca

* Sprječavanje da ste u radnom odnosu

* Uzimanje ili uništavanje vaših stvari

* Trošenje većine novca na njega/nju ili davanje vama vrlo malog džeparca

* Očekivanje da izbrojite i predate svaku lipu od vlastite zarade ili da s novcem učinite više no što je to moguće

* Odbijanje da vas obavijesti o zajedničkoj financijskoj situaciji

Virtualno zlostavljanje uključuje:

*prenošenje neistina o nekoj osobi putem interneta

* vrijeđanje i napadi od strane poznate ili nepoznate osobe  na vašem facebook ili google profilu ili na nečijem drugom profilu ali upereno protiv vas

* širenje putem web stranice, facebook profila, google profila, elektronskom poštom ili nekim drugim lako dostupnim virtualnim putem;  neistina, klevetanje, povrjeđivanje osobnosti, svjesno i namjerno diskreditiranje nečije ličnosti, iznošenje osobnih prilika

* osnivanje facebook profila ili grupa u nečije ime kojima je namjera izrugivanje s tom osobom, klevetanje, ponižavanje, izlaganje ruglu pred većim brojem ljudi,

Nasilje je je svako namjerno, ponavljano i agresivno ponašanje pojedinca ili skupine ljudi uporabom fizičke sile, emocionalnog ili financijskog pritiska, te  putem informatičkih i/ili telekomunikacijskih sredstava, a zajedničko im je namjera oštećivanje ili zlostavljanje drugih.

Virtualno nasilje je noviji oblik nasilja koji je do iznimno velikih razmjera porastao posljednjih godina zlorabeći sve prednosti virtuale.  Definicija američkog “National Crime Prevention Councila” o virtualnom zlostavljanju glasi “kad se Internet, mobiteli ili drugi uređaji rabe za postavljanje tekstova ili slika namijenjenih vrijeđanju ili uznemiravanju druge osobe.”Drugi istraživači to ponešto drugačije formuliraju, ali je značenje isto.

Virtualno zlostavljanje može biti tako jednostavno poput nastavljanja slanja e-pošte (e-mailova) nekome tko je rekao da ne želi više kontakt s pošiljateljem, ali ono može također uključivati prijetnje, seksualne primjedbe, pogrdne nazive (govor mržnje), grupno napadanje žrtava njihovim ismijavanjem na forumima, pisanje lažnih tvrdnji kao činjenica s ciljem ponižavanja.

Virtualni zlostavljači mogu otkriti žrtvine osobne podatke (npr. pravo ime, adresu, ili radno mjesto/školu) na web stranicama ili forumima, mogu ih lažno predstavljati s ciljem objavljivanja materijala u žrtvino ime koji ih izvrgava ruglu, kleveće ili ismijava. Neki zlostavljači mogu slati prijeteće i vrijeđajuće e-mailove i instantne poruke žrtvama, dok drugi objavljuju tračeve ili glasine i potiču ostale na mržnju i grupno zlostavljanje žrtve.

Iako je pojava seksualnih primjedbi i prijetnji ponekad prisutna kod virtualnog zlostavljanja, ono nije isto što i seksualno zlostavljanje i ne uključuje nužno seksualno zlostavljanje.

U danima kao što je današnji, kada se o nasilju otvoreno govori, treba još jednom istaknuti potrebu HITNOG PRESTANKA NASILJA NAD BILO KOJOM OSOBOM. Svatko ima pravo na normalan, čovječan život, na svoju osobnost, na svoj mir i poštovanje. Nitko nema pravo do te mjere zadirati u tuđi život da bi takvo zadiranje prešlo u nasilje! Zato STOP NASILJU – u bilo kojem obliku!  Virtualno nasilje je možda najteži oblik nasilja jer je duže vrijeme potrebno da se zlostavljač/nasilnik otrkiju i spriječe, no u današnje vrijeme tehnološkog napretka, nasilnici koji su uvjereni da im internet-maska daje sigurnost i zaštitu pod kojom mogu provoditi nasilje – je apsolutna varka, a kada nastupi buđenje mogli bi biti zatečeni visokom kaznom i financijskom odštetom koju su dužni namiriti žrtvi nasilja.  Stoga, virtuala izaziva i te kako veliku odgovornost i oprez. Ako je maska na licu, nije i na leđima!

Nada Landeka: I virtualno zlostavljanje boli |

I virtualno zlostavljanje boli |

I virtualno zlostavljanje boli

 Svjedoci smo sve češćeg virtualnog zlostavljanja. Pojedinci su izgubili mjerilo društvenog ponašanja i uobičajne moralne norme koje bi trebale biti nužne pri korištenju interneta. Internet nije i ne može biti sredstvo osobnih osveta, iživljavanja, vrijeđanja, ne smije biti ispušni ventil za brojne nezadovoljnike. Takvo ponašanje podjednako ubija poput najjačeg oružja. Nema razlike između “tihog ubojstva” ili ubojstva oružjem.  Smrt je uvijek jednako teška i počinitelj za istu mora odgovorati, kao i za  nanošenje teškog oštećenja tjelesnih organa i psihe uslijed dugotrajnog virtualnog zlostavljanja.   Da li će zlostavljani u konačnici dignuti ruku na sebe, ili teško oboljeti što dovodi u konačnici do smrti, ili biti ubijen – posljedice su jednako teško a zlostavljač postaje  – ubojica.

Visoki tlak uzrokovan stresom, uznemiravanjem i virtualnim zlostavljanjem

Virtualno zlostavljanje je svako namjerno, ponavljano i agresivno ponašanje pojedinca ili skupine ljudi uporabom informatičkih/ili telekomunikacijskih  sredstava, čija je namjera oštećivanje ili zlostavljanje drugih.

Definicija američkog “National Crime Prevention Councila”  o virtualnom zlostavljanju glasi “kad se Internet, mobiteli,  ili drugi uređaji rabe za postavljanje tekstova ili slika namijenjenih vrijeđanju ili uznemiravanju druge osobe.” 

Drugi istraživači to ponešto drugačije formuliraju, ali je značenje isto.

Virtualno zlostavljanje može biti tako jednostavno poput nastavljanja slanja e-pošte  (e-mailova) nekome tko je rekao da ne želi više kontakt s pošiljateljem, ali ono može također uključivati prijetnje, seksualne primjedbe, pogrdne nazive (govor mržnje)  grupno napadanje žrtava njihovim ismijavanjem na forumima, pisanje lažnih tvrdnji kao činjenica s ciljem ponižavanja.

Virtualni zlostavljači mogu otkriti žrtvine osobne podatke (npr. pravo ime, adresu, ili radno mjesto/školu) na web stranicama ili forumima, mogu ih lažno predstavljati s ciljem objavljivanja materijala u žrtvino ime koji ih izvrgava ruglu, kleveće ili ismijava. Neki zlostavljači mogu slati prijeteće i vrijeđajuće e-mailove i instantne poruke žrtvama, dok drugi objavljuju tračeve ili glasine i potiču ostale na mržnju i grupno zlostavljanje žrtve.

Iako je pojava seksualnih primjedbi i prijetnji ponekad prisutna kod virtualnog zlostavljanja, ono nije isto što i seksualno zlostavljanje i ne uključuje nužno seksualno zlostavljanje.

Prevencija u Hrvatskoj

Sve veća osviještenost, uvođenje novih Zakona i Pravilnika kojim se regulira ponašanje na Internetu te odgovornost počinitelja za zlouporabu dovodi i do sankcioniranja zlostavljača.  U Hrvatskoj je  UNICEF  organizirao s udrugom Hrabri telefon kampanju “Prekini lanac” za sprječavanje zlostavljanja putem mobitela  i Interneta. Dana 29. svibnja 2009. u Zagrebu Ravnateljstvo policije organiziralo je konferenciju o sigurnosti djece na internetu, potaknuto željom za boljim suradnjom i koordiniranim djelovanjem svih institucija i organizacija koje mogu pridonijeti boljoj zaštiti djece od zlostavljanja putem interneta i mobitela. U Hrvatskoj je oformljen i Odjel za borbu protiv internetskog zlostavljanja koji lagano prati europske zakone i propise što se tiče zaštite korisnika interneta, kojima internet služi za poslovne aktivnosti, širenje kvalitetnih informacija, druženje, a ne za zlostavljanje. Nasilnike treba odmah prijaviti, i nikako se ne bojati, niti ignorirati takvo ponašanje jer sve što se ignorira – buja, pa tako i zlo koje jednom krene putem virtualnih mreža koje mogu i znaju biti itekako korisne.

hazud.hr

OBRANA OD PSIHOPATA; Kako prepoznati psihopate i zlostavljače? |



Piše: Nada Landeka

OBRANA OD PSIHOPATA; Kako prepoznati psihopate i zlostavljače?

Mobing ili psihičko i verbalno zlostavljanje koje najčešće  prelazi u nasilje je kod nas u ova divlja kapitalistička vremena postao nešto kao uobičajen obrazac življenja.

Zapanjuje činjenica kako ljudi  slabo reagiraju na mobing i kako toleriraju kada su ljudi iz njihove bliže okoline  žrtve mobinga, a sve zbog straha da i sami ne postanu žrtve psihopate.

Mobing je teško definirati ali ovo je neka smjernica što je u stvari mobbing:

Mobing je specifični oblik ponašanja, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do njene  konačne eliminacije. Zlostavljana je osoba bespomoćna, u nemogućnosti je da se obrani. Takve se aktivnosti odvijaju gotovo svakodnevno,  tijekom najmanje šest mjeseci.

Osobe  koje vrše mobing  usavršile su svoje vještine pa često odstupaju od tih pravila ili pribjegavaju i drugačijim  metodama nasilja i zlostavljanja  kako možda ipak  ne bi bili proglašeni zlostavljačima zbog sustavnog zlostavljanja osobe koju odaberu za žrtvu.

Kakav je profil osoba koje vrše mobing?

U pravilu se radi o psihopatima, majstorima skrivanja emocija, na prvi pogled prijatni i dobronamjerni ljudi, koji će zbog samo sebi poznatog razloga krenuti u zlostavljanje. Najčešće im je u mobingu prema određenoj osobi poticaj okolnost da su u toj zlostavljanoj osobi  prepoznali i najmanji znak protivljenja njihovim stavovima, uvjerenjima,  pa mogli bi se  uvjetno nazvati i  “dostojanstvu”.  Problem možda ponekad leži i u traumama zbog nesretnog života, ili trauma iz djetinjstva koje psihopat “nosi cijeli život”  pa kroz zlostavljanje drugih  osoba pronalazi vlastiti mir i smatra da je postigao/postigla uspjeh. Činjenica je da psihopate  svoje  dostojanstvo percipiraju sasvim drugačije negoli što to čine normalni ljudi.

Osobu ili osobe koje vrše mobing ne može se nazvati drugačije nego psihopatima, jer to je definitivno osobina koju posjeduju bolesne osobe. Normalna osoba zasigurno ne bi uživala u zlostavljanju drugog živog bića.

Psihopate/zlostavljače lako je prepoznati, jer se iza njihovog ponašanja krije velika doza narcisizma, bilo vizualnog, bilo samohvaljenjem.

Na sreću većina zlostavljača je tako uporna u svojem zlostavljanju druge osobe, da se s vremenom prikupi velika količina dokaza o zlostavljanju, ili pak okolina  počinje s vremenom zazirati od zlostavljača  te ih ostavlja usamljene u njihovim stavovima o zlostavljanoj osobi, što kod njih izaziva još veći gnjev.

Zlostavljači postupaju „mudro“ pa će,  kad prekorače mjerilo zdravog razuma „usporiti“ sa zlostavljanjem  i povremeno pričekati dok opet ne  krenu u još žešći napad na svoju žrtvu.

Igra zla koju samo oni mogu shvatiti u svojoj bolesnoj glavi, jer to je definitivno bolest i takvu osobu treba poslati na liječenje uz zabranu daljnjeg korištenja sredstva putem kojeg vrši zlostavljanje, i to sve dok se ne vrati izliječena ako je to moguće.

Kod nas postoji nekoliko načina kako poduzeti mjere protiv takve osobe;

–          Zabilježite svaki nasrtaj, arhivirajte sve pismene dokumente

–          Obratite se osobi iz svoje sredine u koju imate povjerenje, aktivistima udruženja za zaštitu ljudskih prava, sindikatu, krim inspektoru, državnom pravobranitelju,   ili jednostavno pokrenite tužbu za mobing (ovo posljednje zna uroditi ekspresnim plodom jer tužbom protiv osobe koja vrši mobing, ujedno tražite i visoku odštetu za nanešenu štetu ugledu, časti, nanešenu duševnu bol, štetu u poslovanju… i dr.), pa kad Rješenjem o ovrsi sjednete na žiro račun psihopate,  upozorenje će expresno djelovati.

Ne dopustite da vas uvuku u njihov negativni energetski krug i  mobbing ponašanje. Budite ljubazni sa zlostavljanom osobom. Zlostavljača, ako je to moguće upozorite na njegovo ponašanje i posljedice koje nužno nosi njegovo ponašanje – kaznene i materijalne.

Ako to nije moguće, pričekajte da ih “njihovo zlostavljačko ponašanje” poput bumeranga – “lupi po džepu”.  Kako smo već opisali, narcisoizam je kod psihopata do te mjere izražen, da ih – “udarac po džepu”  snažno boli. Svi drugi pokušaji da se zaštitite od bolesne osobe koja se na vašoj uznemirenosti hrani – je uzaludna jer što se vi više nervirate, to je njima draže i slađe. Zlostavljanje tome i služi – da se vampiri nahrane.

OBRANA OD PSIHOPATA – POGLEDAJTE  FILM

https://www.youtube.com/watch?v=fTsQZ6XoVqU

Nada Landeka/hazud.hr

INTERNETSKI KRIMINAL; VIRTUALNI ZLOSTAVLJAČ |

Nada Landeka, o pravosuđu, ovrhama, korupciji, kriminalu, politici,

INTERNETSKI KRIMINAL; VIRTUALNI ZLOSTAVLJAČ

Definicija; Virtualno zlostavljanje je svako namjerno, ponavljano i agresivno ponašanje pojedinca ili skupine ljudi uporabom informatičkih i/ili telekomunikacijskih sredstava, čija je namjera oštećivanje ili zlostavljanje drugih.

Definicija američkog “National Crime Prevention Councila”  o virtualnom zlostavljanju glasi “kad se Internet, mobiteli ili drugi uređaji rabe za postavljanje tekstova ili slika namijenjenih vrijeđanju ili uznemiravanju druge osobe.”

OPASNOSTI INTERNETA

Virtualno zlostavljanje može biti tako jednostavno poput nastavljanja slanja e-pošte (e-mailova) nekome tko je rekao da ne želi više kontakt s pošiljateljem, ali ono može također uključivati  i  prijetnje, seksualne primjedbe, pogrdne nazive (govor mržnje), grupno napadanje žrtava njihovim ismijavanjem u facebook grupama, na raznim forumima, pisanje lažnih tvrdnji kao činjenica s ciljem ponižavanja.

Virtualni zlostavljači mogu otkriti žrtvine osobne podatke (npr. pravo ime, adresu, ili radno mjesto/školu) na web stranicama ili forumima, mogu ih lažno predstavljati s ciljem objavljivanja materijala u žrtvino ime koji ih izvrgava ruglu, kleveće ili ismijava. Neki zlostavljači mogu slati prijeteće i vrijeđajuće e-mailove i instantne poruke žrtvama ili njihovim poznanicima, dok drugi objavljuju tračeve ili glasine i potiču ostale na mržnju i grupno zlostavljanje žrtve.

VEZANI ČLANCI; 

http://www.hazud.hr/i-virtualno-zlostavljanje-boli/

http://www.hazud.hr/sankcioniranje-cyber-nasilja-prema-novom-kaznenom-zakonu/

http://www.hazud.hr/obrana-od-psihopate-kako-prepoznati-psihopate-i-zlostavljace/

http://www.hazud.hr/nasilje-izivljavanje-osoba-sa-poremecajima-osobnosti-nad-slabijima-i-tolerantnijima/

http://www.hazud.hr/dan-sigurnijeg-interneta-kako-uloviti-hakera-i-sprijeciti-neovlasteni-upad-u-elektronsku-postu/

VIRTUALNI ZLOSTAVLJAČ;

VIRTUALNI ZLOSTAVLJAČ

Kako prepoznati osobu koja se bavi virtualnim zlostavljanjem drugih?  Vrlo teško, jer takve osobe nikome ne pokazuju svoje pravo lice.

Ove osobe su u stvari  velike kukavice. Nikada neće napasti nekoga tko je jači i snažniji od njih.  Uvijek za žrtvu odabere osobu nad kojom na neki način može vladati.  Da bi u tome uspio, zlostavljač nikad ne pruža žrtvi nikakvu mogućnost da pruži otpor. Zlostavljač iz kukavičluka ne smije ući u bitku sa osobama koje imaju jednake izglede i šanse u borbi,  tada bi žrtva mogla postići premoć i zlostavljač bi izgubio.

Nuspjeh bi zlostavljača potpuno porazio.

Zlostavljači su  osobe koje su nerijetko i same  zlostavljane u djetinjstvu ili čak i u kasnijoj dobi. Iz tog razloga izražavaju  veliku mržnju prema svojoj okolini.  Ljubav ga čini slabim i ranjivim, pa se odlučuje da mu mržnja bude glavni pokretač u životu. Njegova mržnja manifestira se na način da izaziva bol i patnju  osobi koju odabere za svoju žrtvu.

Normalnog čovjeka pokreće ljubav.  Na nježnost i dobra djela normalan čovjek uzvraća dobrotom, ljubavlju, razumijevanjem.  Ljudima kojima je mržnja pokretač, neizmjerno  zadovoljstvo pruža  upravo činjenica da netko zbog njihovih postupaka pati. To im daje osećaj moći, važnosti i sreće.

CYBER ZLOSTAVLJAČ

Zlostavljača je jako teško prepoznati. Jedan od  najvažnijih  razloga je taj što se radi o  izuzetno dvoličnoj osobi koja  živi dvostruki život.  To je osoba koja se u društvu predstavlja kao izuzetno, fin, častan čovjek. Često je veseo i duhovit. Uvijek je spreman pomoći  drugima. Predstavlja se kao pošten i dobar, pun ljubavi i razumijevanja za svoju obitelj.  Supruga i djeca su mu uvijek na prvom mestu, najčešće ih koristi kao štit  koju uvijek stavlja  ispred sebe.

Spreman je u javnosti glumiti do  iznemoglosti, nestrpljivo čekajući trenutak kada će stupiti na svoj teritorij i iza zatvorenih vrata  pustiti sadističko biće iz sebe i „nahraniti“ ga.

Što zlostavljač više glumi  u javnosti, to je kazna za njegove žrtve  veća.

Zlostavljač nije samo manijak koji opsesivno verbalno i virtualno zlostavlja svoje žrtve. On je spreman na sve, čak i na upotrebu sile. Prijeti svojim žrtvama, glavni cilj mu je potpuno uništenje.

Ako je  osoba koju je odabrao za žrtvu  fizički slabija, upotrebiti će i  silu. Ne osobno niti direktno, nego šireći u javnosti mržnju protiv te osobe i nagovarajući druge ljude da žrtvi učine zlo. Poremećaj nastaje ako je osoba koju napada psihički jaka. Tada zlostavljač lagano gubi tlo pod nogama i počinje se osjećati izgubljeno. Kada mu se netko suprostavi, stegnuti lanac puca a klupko se  počinje odmotavati.

Ova vrsta maltretiranja  traži aktivnu obranu i sudjelovanje u zaštiti  svih dijelova društva, od države do pojedinca.

VIRTUALNO ZLOSTAVLJANJE

Zlostavljač  provodi teror  sistematski. Dugotrajno i sladostrasno razvija suptilne (bolje bi bilo reći perfidne) tehnike psihičkog nasilja, koje nerijetko sadrže i elemente fizičkog zlostavljanja. On svoje žrtve izlaže  ponižavanju, zastrašivanju, potcjenjivanju, tračanju, ismijavanju,  podmetanju, isključivanju iz poslova i društvenih aktivnosti…

Majstori zlostavljanja  nasrću na dostojanstvo i ugled svoje žrtve, programski razarajući njenu psihu i rušeći joj ugled u javnosti i životnoj sredini.

Sve te metode osmišljava i realizira na način da iza sebe ostavlja što manje materijalnih tragova, zbog čega osjeća sigurnost i nedodirljivost.

Posljedice ovakvog ponašanja mogu doslovno biti pogubne po objekte iživljavanja. Cyber kriminal i virtualno zlostavljanje kaznena su djela za koja je propisana višegodišnja kazna zatvora.

Tko su zapravo  virtualni zlostavljači? 

Stručnjaci ih najčešće opisuju kao ljude “s poremećajem osobnosti, manje inteligentne ali moćne osobe bez kapaciteta za ljubav, radost i igru, dijeljenje i davanje”. Takve osobe agresijom nad žrtvama vrlo često kompenziraju neuspjehe na drugim životnim poljima: ljubavnom, bračnom, seksualnom, društvenom, prijateljskom, roditeljskom…

Zlostavljači se, procjenjuju psiholozi, često bez uspjeha bore s osjećajem vlastite nesposobnosti koji ih gura u agresivnost i zločin. U ekstremnim slučajevima postoje teški psihički slučajevi koji agresivnošću i zlostavljanjem drugih osoba  zadovoljovaju svoje sadističke potrebe.

Zlostavljači uživaju tlačiti druge ljude i to rade beskrupulozno.  

Fizički zlostavljači razlikuju se od virtualnih. Potaknuti bijesom, alkoholom, suprotstavljanjem koriste silu da bi zastrašili svoju žrtvu i prisilili ju na poslušnost.  Zlostavljači koji koriste fizičku silu da bi slomili žrtvu moraju pokazati svoje lice.

Virtualni zlostavljači iznad svega su jadnici i kukavice koji zlostavljaju žrtvu sve do trenutka dok se ne razotkrije tko su zapravo.  Kriju se pod lažnim identitetom, lažnom maskom, izmišljenim pričama, brojnim podvalama protiv žrtve. Oni zlostavljaju prikriveni.

Kako reagirati na zlostavljanje?

Pošto su zlostavljači (zlo)aktivni i ofenzivni, a žrtve obično pasivne i defenzivne, one dugo vremena šute i trpe. Međutim, živimo u vremenu u kojem se takav način ponašanja smatra najgorim načinom reagiranja na maltretiranje.

STOP CYBER ZLOČINU I ZLOSTAVLJANJU ODMAH, NE BOJTE SE O TOME GOVORITI JAVNO

Upravo suprotno, problem treba učiniti javnim, prijaviti nasilnika policiji, razotkriti ga,  pribjeći sudskoj tužbi ili medijskom problematiziranju slučaja.

To jest za  mnoge žrtve zlostavljanja bolno, jer često takvi potezi podrazumijevaju dodatno maltretiranje  i uznemiravanje, ali nešto se zaista mora učiniti.  Najgore je podnositi zlostavljanje.

Neprocjenjiva je odluka da se protiv dugotrajnog zlostavljanja nešto poduzme. Šutjeti i trpjeti, to je apsolutna propast i nikakvo rješenje.  Sa  zlostavljačem dijaloga niti razgovora nema. Razgovor sa zlostavljačima je nemoguć. Aktivni zlostavljači poznati su u medicinskoj i kaznenoj praksi  kao neuravnoteženi ljudi nedijaloga.

Cyber-zlostavljanje direktno je povezano i sa drugim oblicima cyber-kriminala

Cyber-kriminal podrazumijeva nezakonito ponašanje glede računalnog sustava i mreža, kao i nezakonito posjedovanje, nuđenje i distribuiranje informacija preko računalnih sustava i mreža.

Računala i računalna tehnologija mogu se  zloupotrebljavati na razne načine. Sam kriminalitet koji se realizira pomoću računala može imati bilo koji oblik, kao što su krađe, utaje, pronevjere, dok se podaci koji se neovlašteno pribavljaju zloupotrebom informacijskih sustava mogu na razne načine iskoristiti za pribavljanje protupravne koristi.

24 SATNI CYBER ZLOSTAVLJAČ

Cyber-kriminal je;   cyber-špijuniranje, hakiranje, cyber-sabotaža, cyber-terorizam, cyber-ratovanje. Ekonomski element obuhvaća cyber-prevare, hakiranje, krađu internet usluga i vremena, piratsku krađu softvera, mikročipova i baza podataka, cyber-industrijsku špijunažu, višestruki identiteti i slično).

Što je to cyber-zlostavljanje?

Cyber-zlostavljanje je pojam koji opisuje uporabu tehnologije radi zlostavljanja, dosađivanja, zastrašivanja ili sramoćenja druge osobe.

Češće korištenje društvenih mreža (i Interneta općenito) zasigurno je utjecalo na povećan broj osoba koji doživljavaju nasilje preko Interneta. Nasilje preko Interneta (eng. cyberbullying, online harassment, Internet violence) danas je „vruća“ tema i predmet zabrinutosti.  To je namjeran pokušaj nanošenja štete osobama kroz  manipulaciju ili narušavanje odnosa s drugima, i to putem mobitela ili Interneta (Cetin, Yaman i Peker, 2011).

Uključuje: slanje uznemirujućih ili prijetećih poruka, objavljivanje ponižavajućih fotografija, video – isječaka ili komentara o nekome na Web stranicu ili neku od društvenih mreža (npr. Facebook), širenje zlobnih glasina, provaljivanje u e – mail osobe s namjerom da se naruši njezin ugled, otkrivanje osobnih informacija o osobi bez njezina dopuštenja, isključivanje osobe iz neke od grupa na Internetu na kojima se vrši zlostavljanje   (npr. na Facebooku), slanje „prerađenih“ fotografija i „uređenih“ dokumenata o nekoj osobi,   s namjerom kako bi tu osobu osramotili pred što većim brojem ljudi.

Kako pokazuju podaci novijih istraživanja, najčešćim oblicima nasilja preko Interneta pokazali su se ogovaranje preko Interneta, ruganje preko Interneta i ismijavanje podataka (izjava, fotografija) podijeljenih Internetom. Društvene mreže pokazale su se lokacijom na kojoj se nasilje preko Interneta najčešće događa (npr. Jones, Mitchell i Finkelhor, 2013).

Zašto nasilje preko Interneta?

Neki istraživači pretpostavljaju da se prvenstveno zbog anonimnosti i nedostatka fizičkog kontakta u komunikaciji preko Interneta ljudi ponašaju onako kako se inače ne bi ponijeli u javnom životu. Moguće je da neke karakteristike Interneta olakšavaju nepristojno ponašanje.

Nitko ne zaslužuje da ga se zlostavlja.

Na zlostavljanje ne treba odgovoriti zlostavljanjem.  Nasilje na nasilje žrtvu pretvara u počinitelja i pokreće lanac nasilnih reakcija. Najvažnije je zatražiti podršku tijela zaduženih za razotkrivanje takvog oblika kriminala.  Ukoliko je osoba u ulozi promatrača nasilja preko Interneta, potrebno je da pruži podršku žrtvi nasilja. Bitno je ne podržavati nasilnika prenošenjem njegove poruke i davanjem pažnje koja će nasilnika ohrabriti u njegovom ponašanju.

Autor; F.S.

Nada Landeka: ZlostavljačI iz „naše“ ulice i pasivni susjedi promatrači |

ZlostavljačI iz „naše“ ulice i pasivni susjedi promatrači |

ZlostavljačI iz „naše“ ulice i pasivni susjedi promatrači

Datum objave:13. kolovoz 2015./Piše: Nada Landeka

Prema objavama u medijima, prije nekoliko dana policija je podijela kaznenu prijavu protiv P.M. iz Rijeke zbog sumnje da je u nedjelju ujutro, u stanu na Samoborskoj cesti u Zagrebu ubio svoju djevojku. Ubojstvu je prethodila svađa koju su oko 4 sata ujutro čuli susjedi iz zgrade. Nitko od susjeda nije reagirao na njezine krikove.

Žrtva je zapomagala; „Ubit će me, ubit će me!“ no uzalud, pomoć nije stizala.

Prije nepunih mjesec dana u Karlovcu i Kruševu zapomagale su dvije druge žrtve. Mahom se radi o brutalnim ubojstvima, i to pred očima javnosti.

Svakodnevno  čitamo  u medijima i o samoubojstvima žrtava internetskog zlostavljanja, zbog tzv. novog oblika kriminala – cyberbullyinga. I ne samo čitamo, nego je  internet  društvena mreža na kojoj su sve radnje vidljive. Tako se zločin koji dovodi do samoubojstva ili umiranja žrtve zbog trajne izloženosti napadima  i stresu odvija pred očima stotina pa i tisuća ljudi.

Stanari zgrade ubijene žrtve šutjeli su, iako su nekoliko puta prije  zvali policiju zbog preglasne glazbe, ovaj put,  krikovi umiruće osobe nisu im bili dovoljno glasni. 

Odprilike nekih šest mjeseci unazad, javnost je bila zgrožena viješću da je majka iz Zagorja mjesecima seksualno izrabljivala svoju maloljetnu kćerku nudeći njezine seksusalne usluge starcima iz susjedstva. Toj vijesti prehodila je i druga vijest, iz nekog drugog grada, u kojem je majka prodavala radi naplate njihovih seksualnih usluga čak dvije maloljetne kćerke. Još uvijek pamtim i članak, u kojem je javnost bila „zgrožena“  tekstom o trudnoj trinaestogodišnjoj djevojčici, za čiju trudnoću majka nije znala navodno sve do poroda.

O čemu mi to čitamo, i čime sebe opravdavamo? Zar smo svi izgubili pamet, sluh, vid, i um kojim raspoznajemo nasilje?

Zlostavljači iz „naših“ ulica šetaju ulicama nedodirljivi.  Žene, djeca, majke, poslovne ili životne partnerice,  žrtve osvete – svakodnevno su izložene nasilju, na ovaj ili onaj način. Živimo u društvu u kojem su „fitilji“ kratki, nerijetko ljudi planu za sitnicu, zamahnu šakom i primijene silu kako bi postigli svoj silj, ili samo “zaliječili živce”. Problem je ukoliko je s druge strane nasilnika fizički slabija žrtva, ili ukoliko žrtva uopće nema priliku obraniti se. Takve situacije očigledne su u naprijed opisanima. Krikovi žrtve nisu dopirali do susjeda koji su žrtvu pravovremenom reakcijom i pozivom policiji mogli joj spasiti život.

Do javnosti dopiru i krikovi žrtve internetskog zlostavljanja, koje također nemaju mogućnosti obrane. Nasilje se odvija pred njihovim očima, ostavlja duboke i teško zaliječive rane, dok nasilnik istovremeno sprječava žrtvu da se obrani. Žrtva je onemogućena pristupu profilima s društvenih mreža na kojima se objavljuju “grozote” o njoj, onemogućena je pristupu u “zločinačke grupe” koje su osnovane isključivo radi zlostavljanja,  ne može se obraniti. Može samo krikovima dozivati pomoć društva, institucija, pasivnih promatrača…… ili se pak braniti na jednak način, tako da i sama žrtva  postane nasilnik braneći svoju čast i dostojanstvo.  Znači li to da svi moramo postati nasilnici da bismo  obranili svoj život, egzistenciju, dostojanstvo, pravo na rad,  život, obitelj?

Predstavlja li to ponovno uvođenje pravila: “Oko za oko, zub za zub?”

Znači li to prisilnu primjenu pravila koje će  omogućiti  žrtvi da preživi, s obzirom na konstantnu  nezainteresiranost očevidaca i društva, (čitaj; pasivnih sudionika u zločinu),  da se zločinac pravovremeno sankcionira a zločin spriječi?

Jednak je slučaj kod zlostavljanja djece.  Poneke majke često znaju šutjeti iz „straha“ za svoj vlastiti život, ili u strahu od batina šutke promatrati kako otac fizički zlostavlja dijete. Često za tu situaciju znaju i susjedi, prijatelji, pa i učitelji kojima ne može promaknuti izgled i ponašanje djeteta, znakovi udaraca na tijelu, i sl. Dodatni znakovi su crteži djeteta koji znaju asocirati na nasilje, sastavci koje djeca  pišu u školi, a u koje djeca često znaju ugraditi i svoj vlastiti život na očigled vapeći za pomoći. Na žalost, javnost se zgraža kad je čin nasilja izvršen i kad je žrtvi veoma teško pomoći, ne zgražaju se dok nasilje pasivno promatraju. Na žalost, promatrači najčešće ne poduzimaju ništa, iako svatko od nas  može pravovremenom reakcijom zločin spriječiti.

Nasilja ima više vrsta

Osim fizičkog koje ostavlja znakove i rane na tijelu, teško zaliječive ožiljke ostavlja i psihičko nasilje, verbalno, a posljednjih godina i virtualno.  Brojne žrtve zločina preminule su od vatrenog oružja, u žrtvu cyber kriminala nasuprot tome –  puca se verbalno.  Pri tom promatrači  pasivno gledaju i šute. I ne samo da šute, već dodatno daju potporu zlostavljajaču  nereagiranjem na njihovo učlanjenje u zločinačke facebook grupe, oformljene samo radi zlostavljanja žrtve internetskog kriminala. Pasivno promatraju komentare i objave objavljene na društvenim mrežama, a mnogi često  i komentiraju takve zločinačke komentare. Pri tom nije bitno poznaju li žrtvu, je li zločin nad njom vršen s razlogom ili bez razloga, ima li istinitosti u objavljenim komentarima.  Iako je zapravo zločin – težak  zločin, bez obzira koji je povod i motivacija zlostavljanju.

Ni među zločincima nema razlike

Sasvim je svejedno drži li netko svoju žrtvu svezanu lancima, mlati li je nemilice do smrti, ili ju virtualno zlostavlja sve do smrti, samoubojstva ili potpune propasti duha, duše i tijela.

Kazneni zakon Republike Hrvatske propisuje da su sudionici u zločinu – počinitelj, onaj koji zločin izvrši, i sudionici pomagači, kao i svi oni koji su za zločin znali ali nisu isti prijavili nadležnim tijelima.  Ako mjesecima slušamo krikove zlostavljanje žrtve, vapaje poziva u pomoć, i pri tom pokrivamo uha da ne čujemo krikove, ili uopće za njih ne marimo, jesmo li svi mi onda sudionici u zločinu nad zlostavljanom žrtvom?

Može li zgražanje o nasilnom činu, nakon što žrtvi više nema pomoći, nešto promijeniti? Naravno da ne može.  Nitko ne može ubijenu osobu povratiti u život, ma koliko mu poslije toga bilo nejasno, zašto nitko od očevidaca nije pozvao policiju.

S druge strane internetsko zlostavljanje odvija se javno. Za sankcioniranje takvog zločina čak i nije potrebno zvati policiju. Dovoljno je izolirati zlostavljača, blokirati mu komentare namijenjene zlostavljanju žrtve, izaći iz zlostavljačkih grupa, blokirati iste, prijaviti ih društvenim mrežama na kojima su iste registrirane, a kao krajnju mjeru obavijestiti i policiju.

Umjesto toga, pasivno se gleda „susjeda iz naše ulice“ kako se iživljava fizički, verbalno, virtualno, i kako se  iz mirne osobe, s kojom je do jučer netko od nas/vas pio kavu pretvara u zločinca, dok  žrtva zločina postaje osoba koja umire. Fizički ili duhovno, sasvim svejedno. Smrt je smrt, a posljedice smrti nepovratne.

Pasivnost predstavlja odgovornost promatrača  u zločinu. Nereagiranje na zločin koji se odvija pred očima promatrača,  jednako je  sudjelovanju u istom.  Pravovremena reakcija spasila bi život ne samo žrtvi, već i zločincu.

No za takvo, ljudsko  reagiranje, najprije je potrebna društvena svijest u svakom pojedincu. Danas su žrtve osobe koje su ubijene u Karlovcu, Kruševu, Zagrebu, Osijeku, Zadru, Splitu…… Danas su žrtve virtualnog/cyber krim zlostavljanja  ljudi iz našeg grada, naše ulice, našeg susjedstva…… Nasilnik je osoba koju svakodnevno viđamo i koji je iz nekog razloga prema nama dobar i miroljubiv……. prozvati ga za nasilje možda bi značilo taknuti u osinjak  i izložiti se i sam nasilju…….. Ali već sutra, žrtva nasilja nekog drugog nasilnika može biti bilo tko, svatko tko je ulogiran na društvene mreže….. tada će možda nekog od dotadašnjih pasivnih promatrača šutnja ostalih  iznimno snažno zaboljeti…… baš kao što je preminulu žrtvu iz Zagreba zabolio stisak ubojičine ruke oko vrata…….. čiji  krik NITKO NIJE ČUO, ili nije želio čuti…………

Smijete li vjerovati odvjetniku kojem ste dali punomoć? Odvjetnik Marko Kezunović dokazuje da ne smijete! |

Smijete li vjerovati odvjetniku kojem ste dali punomoć? Odvjetnik Marko Kezunović dokazuje da ne smijete!

Datum objave: 24. srpanj 2015. godine/Piše: Robert Stanek

Juda je od Biblijskog doba pa  sve do današnjeg modernog doba  simbol izdaje. On je bio jedan od dvanaestorice apostola, međutim njegova etika i moral nije bila poput one u  ostalih apostola. Juda je prodao osobu koja mu je vjerovala i to  za šaku srebrenjaka.    Među članovima Hrvatske odvjetničke komore  također ima modernih Juda.

Možete li, i smijete li vjerovati odvjetniku kojem ste dali punomoć?

Priča mnogih klijenata koji su bili prisiljeni obratiti se odvjetnicima radi stručne pravne pomoći ukazuje na to da uvijek morate biti na oprezu. Postoje brojne situacije u kojima se dogodi da odvjetnik previdi  datum sudske rasprave, da ne prati redovno slučaj, dođe na raspravu nespreman, ili vam  načini štetu nekom svojom radnjom, no to su sve sitniji propusti koji se ipak  daju nekako riješiti.

Ali kako postupiti kada je odvjetnik koristoljubiva uš koji sisa jednog po jednog klijenta, sve dok od njega ima financijsku korist, a kad ta financijska korist buda manja od očekivane,  ili kad mu se otkaže punomoć,  tada bez imalo grižnje savjesti zastupa stranke koje  su u sporu s njegovim nekadašnjim klijentom.  To što je takvo postupanje protivno zakonu i protivno Kodeksu odvjetničke etike odvjetniku Marku Kezunoviću   očigledno ne predstavlja zapreku.

Ne zabrinjava  toliko moral ili nemoral pojedinog odvjetnika, ima ih u Hrvatskoj puno,  pa je dovoljno velik izbor, mnogi ni nemaju dovoljno posla, međutim  više zabrinjava prešutno odobravanje Hrvatske odvjetničke komore takvog ponašanju, te  gotovo nikakvo sankcioniranje ponašanja suprotnog zakonu i Kodeksu odvjetničke etike. Čak ni sudovi, koji su upozoreni na protupravno ponašanje odvjetnika, ne mare, iako je Zakonom o odvjetništvu propisano, u kojim situacijama  je odvjetnik  dužan otkazati punomoć.

Odvjetnik Marko Kezunović prijavljen je Hrvatskoj odvjetničkoj komori  sa zahtjevom za provođenje disciplinskog postupka još u travnju 29.04.2015. godine.  Odvjetnik Marko Kezunović i njegov otac Ratimir imaju sjedište na istoj adresi, i u istom odvjetničkom uredu u Utrinama.  Odvjetnik Ratimir Kezunović zastupao je trgovačko društvo L. d.o.o.  u nekoliko sudskih postupaka,  imao kod sebe  kompletnu arhivu dokumentacije, davao je pravne savjete zakonskim zastupnicima, sastavljao ugovore o nekretninama,  zastupao u parnicama radi naknade štete pravnu osobu, ali i u privatnoj parnici zakonskog zastupnika te pravne osobe. Njegov sin Marko Kezunović u to vrijeme bio je vježbenik u odvjetničkom uredu svojeg oca,  i sam je sastavljao ugovore o kupoprodaji za stranku koju sada tuži u ime svoje opunomoćitelja,  radio je ugovore o najmu i davao pravne savjete, i to sve kao pomoć svojem ocu u istom odvjetničkom uredu gdje sjedi i danas, i to sve za  zakonskog zastupnika pravne osobe, koja mu je dala punomoć za zastupanje dviju pravnih osoba i nje osobno.

Stranka koja im je dala punomoć prije nekoliko godina ostala je zatečena prije nekoliko mjeseci kada je u spisu u kojem je  tužena vidjela ugovore i dokumentaciju koju je osobno predala odvjetniku za vrijeme dok je zastupao njenu pravnu osobu. S tim, da je sada odvjetnik istu iskoristio za tužbu protiv svojeg nekadašnjeg klijenta u ime druge stranke. Istu dokumentaciju iskoristio je za podnošenje kaznene prijave koja se temelji na lažima i neistinitim činjenicama, a sve u svrhu lakšeg dobivanja spora za novu stranku – protiv stare stranke.

Odvjetnik Marko Kezunović u ovim je radnjama okupio  nekoliko  višekratno osuđivanih  osoba, za čije interese tuži osobu kojoj je prethodno sastavljao iste te ugovore koja sada pobija, i o čemu je davao pravne savjete.  Veći Juda nije bio ni Juda Iškariotski.

Zakonom o odvjetništvu  čl. 4.  st. 2. propisano je da; „Odvjetnik ne smije obavljati djelatnosti koje su nespojive s ugledom i neovisnošću odvjetnika.

Člankom 5. st. 5.  „Osobe iz stavka 2. ovog članka dužne su se u pružanju pravne pomoći pridržavati odredbama zakona, općih akata Komore i Kodeksa odvjetničke etike.

Odvjetnik je dužan uskratiti pravnu pomoć, na način opisan u čl. 9. Zakona o odvjetništvu;

• Ako je on ili koji drugi odvjetnik koji je radio ili radi u istom uredu u istoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana zastupao protivnu stranku ili obje stranke, dao im pravni savjet ili od njih primio uputu
• Ako je u istoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana radio kao odvjetnički vježbenik kod odvjetnika koji je zastupao protivnu stranku.

Člankom 10. st. 1. Zakona o odvjetništvu propisano je da je „odvjetnik dužan otkazati punomoć za zastupanje zbog istih razloga zbog kojih prema članku 9. stavku 1. ovoga Zakona smije uskratiti pružanje pravne pomoći, a dužan je otkazati punomoć za zastupanje ako ustanovi da postoje razlozi zbog kojih je prema članku 9. stavka 1. ovoga Zakona dužan uskratiti pružanje pravne pomoći.

Ista pravila propisana su i Kodeksom odvjetničke etike u točki 26: „Odvjetnik je dužan čuvati kao tajnu sve ono što je prigodom pružanja pravne pomoći, osobito prigodom zastupanja ili obrane, saznao kao povjeriljivo od svoje stranke ili na drugi način.”

Dakle, Marko Kezunović očigledno grubo krši Zakon i Kodeks odvjetničke etike, na štetu bivše stranke.

27. odvjetnik je dužan voditi računa o tome da odvjetničku tajnu čuvaju i druge osobe koje rade u njegovu uredu. Odvjetnička tajna su svi spisi: tonski, računalni, slikovni i slični zapisi te depoziti stranaka koji se nalaze u odvjetničkom uredu. Točkom 29. Kodeksa odvjetničke etike  propisano je da:„Ono što je odvjetnik povjerljivo saznao u pružanju pravne pomoći pravnoj osobi ili kojem javnom tijelu, ne smije ni u kojem slučaju ili postupku uporabiti na njihovu štetu. Takvu spoznaju odvjetnik ne smije iskoristiti ni na štetu jednog ili više zainteresiranih članova te pravne osobe ili tijela, osim u pružanju pravne pomoći toj pravnoj osobi ili tijelu protiv tih članova.

30 . Odvjetničku tajnu odvjetnik je dužan čuvati pod prijetnjom disciplinske odgovornosti za vrijeme pružanja pravne pomoći, ali i nakon toga sve dok bi njezino otkrivanje moglo naškoditi stranci.

31. Radi čuvanja odvjetničke tajne odvjetnik ne smije davati nikakve obavijesti o predmetima koji su mu povjereni kao odvjetniku, pa i nakon prestanka zastupanja stranke. 

32. Pravila o obvezi čuvanja odvjetničke tajne na odgovarajući način se primjenjuju i na druge odvjetnike te zaposlenike u odvjetničkom uredu.
33. Odvjetnik MORA uskratiti pružanje pomoći:  34) ako je on ili koji drugi odvjetnik koji je radio ili radi u istom uredu u istoj stvari ili stvari koja je s njom pravno povezana zastupao protivnu stranku ili obje stranke, dao im je pravni savjet, ili od njih primio uputu:

2.) ako je u istoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana radio kao odvjetnički vježbenik, kod odvjetnika koji je zastupao protivnu stranku.

47. Odvjetnik koji obavlja neki pravni posao za dvije ili više stranaka treba otkloniti zastupanje bilo koje od tih stranaka dođe li do spora između njih u vezi s tim pravnim poslom.
48. Odvjetnik ne smije zastupati protivnu stranku u drugoj stvari ni nakon završetka postupka u kojemu je zastupao svoju stranku ako bi to prema okolnostima slučaja bilo protivno načelima odvjetničke etike.
49. Ako stranci pravnu pomoć pruža odvjetnik koji je član ili radi u odvjetničkom društvu, ili je član zajedničkoga odvjetničkog ureda, protivnom strankom smatra se svaka stranka koja je u sporu sa strankom bilo kojeg odvjetnika u odvjetničkom društvu ili zajedničkom odvjetničkom uredu.

Prijašnje stranke odvjetnika Ratimira i Marka Kezunovića  šokirane su bile spoznajom da je svu dokumentaciju kojom je raspolagao kao njezin punomoćnik, iskoristio za različite sudske postupke protiv te iste stranke, naročito spoznaju da je koristeći činjenicu da su mu određena saznanja dostupna s obzirom na prijašnje zastupanje protivne strane, zlorabio tu činjenicu i nagovarao svoju stranku na kazneno djelo, uvjeravajući ju da će joj pomoći iskoristiti situaciju radi stjecanja financijske koristi. Ova tvrdnja proizlazi iz ponašanja njegovog klijenta,  komentara i podnesaka u spisu, i nepobitne činjenice da je odvjetnik  Marko Kezunović iskoristio dokumentaciju  koju je njegovom ocu odvjetniku Ratimiru Kezunoviću povjerila stranka koju je zastupao, da bi  vodio s drugom strankom spor protiv nje, koristeći pri tom  saznanja i  činjenice  (ugovore i poslovne informacije) koje je imao iz prethodnih postupaka.

Disciplinska komisija Hrvatske odvjetničke komore još se o ovakvom neetičkom i zabranjenom  ponašanju odvjetnika Marka Kezunovića nije očitovala.

Odvjetnik Kezunović propisno je upozoren i pred sudom, od strane bivše stranke, da  ne poštuje zakon, ali je  stranci  koju je prije pravno savjetovao, i sastavljao joj ugovore samo je bahato odgovorio; „Tužite me Komori!“ očigledno svjestan činjenice da HOK prečesto „mazi“ svoje odvjetnike i da ne poduzima baš  najoštrije mjere za sankcioniranje ponašanja  onih odvjetnika koji postupaju na štetu davatelja punomoći i protivno zakonu.

Iako su odvjetnici osigurani kod Osiguravajućeg društva, od kojeg se može naplatiti šteta koju počini odvjetnik tijekom obavljanja svoje odvjetničke dužnosti, nameće se pitanje: Kako i na koji način, i tko to može namiriti štetu nastalu iz činjenice da je odvjetnik iznevjerio ukazano mu povjerenje, zlorabio položaj bivšeg opunomoćenika, i dokumentacijom koja mu je povjerena radi zaštite  stranke koja je od njega zatražila pomoć – on ustaje protiv nje i zastupa stranu koja tuži njegovog bivšeg klijenta.

Podaci kojima raspolaže, zahvaljujući tome što je imao na čuvanje spis, daje mu bahatost i silu koju prezentira u odnosu na  bivšu stranku, što je protivo i moralu i Ustavu RH.

Hrvatska odvjetnička komora u takvim predmetima morala bi biti korektiv ponašanja odvjetnika, i brinuti da njihovi članovi  poštuju one propise koje je sam HOK usvojio, dakle Statut i Kodeks odvjetničke etike.

Ukoliko je povreda  Kodeksa i Zakona lako dokaziva činjenica (punomoć u spisima čak tri sudska predmeta i zlorabljena dokumetacija koja se nalazi u spisima), tada  postupak pokretanja disciplinskog postupka ne bi smio trajati godinama, već bi se stranke morale promptno zaštititi u svrhu zaštite povjerenja u odvjetnike i u Hrvatsku odvjetničku komoru.

Ukoliko stranke ne mogu i ne smiju vjerovati odvjetnicima koje opunomoćuju, onda cijeli sistem pravne zaštite pada u vodu i služi samo za zaračunjavanje „debelih“ odvjetničkih tarifa.