Kako prepoznati lažljivca po grimasama i pokretima lica i ruku?
Komunikacija predstavlja jednu od bitnih čovjekovih funkcija. Ona je odraz čovjekove evolucije, ali istovremeno i način njegovog prilagođavanja okolini i drugim ljudima, kao sredstvo koje mu omogućuje mjesto i ulogu u kontekstu društvenosti njegovog bića. Od dva osnovna oblika komunikacije, verbalne i neverbalne, veći dio je neverbalnog tipa (preko 90% komunikacije licem u lice), dok “govor tijela” često otkriva mnogo više nego riječima iskazan sadržaj. Imajući ovo u vidu može se pretpostaviti da će se lažljivac mnogo lakše razotkriti na osnovu nesvjesnih neverbalnih poruka koje šalje, nego putem verbalizacije.
Kalkulant ili lažljivac?
Kako su ljudi često neiskreni jedni prema drugima u raznim prilikama i svakodnevnom životu, prepoznati lažljivca (osim ako se radi o političaru), nije uvek tako lako. Motivi koji navode ljude da lažu su brojni. Neki lažu da bi se prikazali onakvima kakvi bi željeli biti (laži su često u skladu sa neostvarenim željama), drugi da bi pribavili neki vid osobne koristi, treći pak koriste laž da bi izbjegli kritiku ili kaznu zbog nečega što su učinili ili nisu učinili, a okolina je to zahtijevala ili je to bila njihova obaveza, itd. Ne postoji univerzalni profil ličnosti koji bi se mogao pripisati lažljivcu, ali je izvjesno da su nezrelost, oskudno razvijena savjest, ekstraverzija, manipulativnost i iskorištavanje drugih da bi se zadovoljile osobne potrebe, karakteristike na koje ćemo često naići kod onih koji su skloni laganju.
Važno je napomenuti da postoji samo nekoliko stajališta govora tijela koji imaju svoje značenje neovisno od konteksta. Dobro laganje ne uključuje samo što je moguće prirodniji govor, već i uklapanje jezika tijela sa izgovorenim riječima. Manja je vjerovatnoća da će se lažljivac upustiti u tjelesni kontakt ili se čak približiti nekome. Njegov govor tijela često je kontradiktoran u odnosu na realnost. Motorička ekspresija je kruta, ograničena na pokrete malih amplituda. Pokreti šaka, ruku i nogu, usmjereni su ka vlastitom tijelu. Na primjer, kada pokazuje da je sretan, iznenađen ili tužan ekspresija će biti ograničena na pokrete usana, za razliku od prirodne koja uključuje cijelo lice i tijelo. Kvantitet iskazanih emocija, u pogledu pravovremenosti nastajanja, intenziteta i dužine trajanja, odstupa od normale. Pokazivanje emocija je odloženo, duže traje nego što je to normalno i iznenada se prekida. Takođe je poremećen odnos između verbalne i emocionalne ekspresije, u tom smislu da ne idu istovremeno, već nakon verbalne dolazi kratak period latencije.
Izrazi lica poznatih zločinaca (bore na čelu) – Slobodan Milošević i Adolf Hitler
Albert Mehrabian, jedan od istraživača koji su proučavali kako se ljudi ponašaju kada prenose istinite poruke, a kada lažu, našao je da oni koji lažu manje govore, sporije govore i prave više pogrešaka u govoru.
Lažljivac će koristiti vaše riječi da bi dao odgovor na postavljeno pitanje. Ponekad će izbjegavati “laganje” ne dajući direktne odgovore, tj. izbjegavati će odgovore umjesto da opovrgne. Nekada će govoriti u monologu i bez zamjenica. Osjećati će se relaksiranijim ako se promijeni tema razgovora za koju su vezane laži ili će koristiti humor i sarkazam da bi izbjegao temu.
Pogled govori sve
I pravac pogleda može otkriti skrivene osjećaje ili zadržanu infomaciju. Osoba koja laže izbjegavati će kontakt očima što je moguće više i neće gledati slušatelja u oči dok govori. Ljudi koji izdrže naš pogled manje od jedne trećine vremena provedenog u razgovoru, vjerovatno kriju od nas neku informaciju.
Izrazi lica se najlakše kontroliraju pa prema tome i najteže tumače. Ne postoji specifično ponašanje koje kaže “Ja lažem”, a promatrači radije gledaju lica onih sa kojima komuniciraju nego njihove ruke i noge, čime se vrši neverbalni pritisak na obmanjivača da bolje kontrolira izraze lica ili da poboljša njegovu sposobnost za davanjem lažnih informacija.
Takozvani prolazni izrazi lica ili mikro-izrazi, prelete licem za manje od jedne petine sekunde, i njima se na primjer, na trenutak osmijeh može zamijeniti tugom ili bijesom. Mi ih registriramo samo nesvjesno. Ovim možemo objasniti zašto ponekad imamo neprijatan osjećaj da nas sugovornik ne voli, iako je vrlo ljubazan sa nama. Potisnuti izrazi jesu iskreni osjećaji koji se počinju formirati sve dok ljudi ne shvate šta se događa pa ih brzo zamijene onim izrazima koje žele da prezentiraju drugima. Ovi izrazi se javljaju mnogo češće i duže traju nego mikroizrazi, pa ih je lakše uočiti, s tim da ljudi koji vješto lažu obično mnogo paze da im se pravi osjećaji ne iskradu.
Najpouzdaniji u otkrivanju pravih osjećaja jesu mišići tijela, jer ih je praktično nemoguće kontrolirati. Na primjer, netko namjesti osmijeh da bi izrazio zadovoljstvo ili radost, a unutrašnji uglovi obrva se dižu i na sredini čela se javljaju bore.
Radovan Karadžić/Dragan Dabić Osama bin Laden
Većina poznatih autora iz oblasti neverbalne komunikacije kao što su Desmond Morris, Paul Ekman, Alan Pease, smatraju da se odavanje češće događa u donjem dijelu tijela. Ljudi koji lažu ili zadržavaju informaciju vrpoIjit će se u stolicama naslanjajući se prvo na jednu pa na drugu stranu, prekrižit će često noge kao da žele pobjeći iz situacije. Oni kojima je dosadno a pretvaraju se da su zainteresirani, obično se odaju zgrčenim pozama.
Pažnju treba obratiti i na različite radnje samododirivanja kao što su; povlačenje usne školjke, trljanje poleđine uha, trljanje ili češkanje zadnjeg dijela vrata, pokrivanje usta šakom, prekrštanje ruku na grudima, zatvaranje oka i trljanje kapka kako bi se izbjegao kontakt očima.
Pokrivanje usta šakom, zatvaranje oka, trljanje kapka, prema riječima struke tipični su znakovi sakrivanja
Alan Pease napominje da muškarci obično snažno trljaju oko gledajući u pod, dok žene kad nešto sakrivaju ili lažu prekrivaju usta rukom, nježno masiraju kožu ispod oka ili gledaju u vis. Crvenjenje, znojenje, drhtanje glasa, gutanje pljuvačke, igranje olovkom ili naočalama samo su neke od očiglednih aktivnosti na koje treba paziti kod ljudi ne govore istinu.
Na kraju valja istaći da je govor tijela skoro uvijek bolji vodič do istine od riječi, da je nezahvalno razmatrati neverbalnu komunikaciju nezavisno od konteksta i da prvenstveno treba tražiti nesklad između verbalnih i neverbalnih poruka.
Autor; Dr. Vladan Đorđević
Uredio; F.S
Nema komentara:
Novi komentari nisu dopušteni.