ponedjeljak, 21. studenoga 2016.

Što je sve Branimir Petranović Maka slagao o novinarki Nadi Landeka, ali i o samom sebi?

ŠTO JE PETRANOVIĆU, NE SMIJEŠ PRODAVATI KREDITE, PA SAD PRODAJEŠ LAŽI PO HRVATSKOJ I ŠIRE?

Vršiš svoju privatnu selekciju, pa olako i bez dokaza, ali i bez ovlasti, kvalificiraš kriminalce i nekriminalce, svrstavajući u ovu prvu grupu sve one - koji ti nisu od koristi, ili ti smetaju!

Teško je reći postoji li čovjek koji je toliko pretrpio zlodjela na svojim plećima, koliko je to pretrpjela Nada Landeka od napada Branimira Petranovića. Isti traju već godinama, točnije negdje od siječnja 2011 godine, a institucije „koje rade svoj posao“ ne rade na zaštiti svojih građana – ništa.

Točnije, građani su prepušteni sami sebi. Pa obzirom da su građani prepušteni sami sebi, i da nema drugog sredstva priopćavanja osim javnog, krenimo u analizu što je to sve Branimir Petranović, u slobodno vrijeme “profesionalni lažovčina“, a u radno vrijeme prodavač kredita, slagao svih ovih godina o Nadi Landeka:

2011. godine Branimir Petranović na svojem je facebook profilu objavio Bilješku pod nazivom „Prijevara – kuća se mora rušiti“ . U navedenoj bilješci naveo je da mu je – prodano tuđe zemljište, da kuća koja je izgrađena ne vrijedi ni 0 kuna, da se ista mora rušiti, a Nadu Landeka nazivao je brojnim pogrdnim i ružnim imenima. Taj običaj do danas nije izgubio.....dapače, nikad nije bio opakiji ni gori po činjenju svojih zlodjela.....

Što je zapravo istina?

1.) Zemljište koje je kupio - uknjiženo je u roku tjedan dana od kupnje na njegovo ime, što ne bi moglo nikako biti da je slučajno kupio tuđe zemljište

2) Kuća koja je izgrađena na tom zemljištu 2010. godine još uvijek je tamo, pa je očigledno da se nikad nije ni morala rušiti, dapače, od prvog daan kuća je imala sve potrebne projekte i dokumentaciju, o čemu originale posjeduju arhitekti koji su projekte radili

3.) Vrijednost kuće je procijenjena na 119.000,00 eur-a – OD KOJIH BRANIMIR PETRANOVIĆ I NJEGOVA SUPRUGA SUNČICA PETRANOVIĆ NISU NA ŽIRO RAČUN TVRTKE KOJA JE GRADILA KUĆU PLATILI NITI JEDAN JEDINI EUR, niti su platili 22% poreza na novoizgrađeni objekt - kako je to propisano Poreznim zakonom

4.) Branimir Petranović je pisao na svojem facebook profilu, i na mnogim drugim dostupnim mjestima, da kuća nema potrebnu dokumentaciju, iako je dokumentaciju koja je za kuću izgrađena, ukrao sa stola za kojim je razgovarao sa izvođačem, a nakon toga – IZRAĐENA JE NOVA DOKUMENTACIJA na temelju koje je upisao kuću na svoje ime, iako ju nije platio. Za uknjižbu je iskoristio činjenicu da je tvrtka koja je gradila – BRISANA IZ SUDSKOG REGISTRA, pa je tvrdio da nikom ni ne mora platiti o čemu postoji PISANA DOKUMENTACIJA DOSTAVLJENA IZ HEP-a.

Ako je ovo slagao Branimir Petranović – tko zna što je sve još slagao......

Sudski postupci između Branimira Petranovića i trgovačkih društava u kojima je Nada Landeka bila direktor

Trgovačko društvo DI FENIKS d.o.o. podinijelo je tužbu protiv Branimira i Sunčice Petranović, 2012 godine, i to radi ništetnosti ugovora o kupnji zemljišta, i radi smetanja posjeda, obzirom da su Petranovići provalili u kuću koju je Landeka izgradila, o čemu postoji službena policijska bilješka i podaci iz sudskog spisa.

Sudski postupak otežano je vođen zbog ubojstva odvjetnika Luje Medvidovića koji je zastupao tvrtke u vlasništvu Nade Landeka u to vrijeme, a 2014. godine postupak je PREKINUT – zato jer je tvrtka BRISANA IZ SUDSKOG REGISTRA....

U navedenim sudskim presudama, u sudskim postupcima koji su PREKINUTI, Općinski sud u Ivanić Gradu odredio je da svaka strana plaća svoje sudske troškove. U sudskom rješenju navedeno je da su sudski troškovi parnice svega 10.000,00 kn, dok je Petranovićev odvjetnik Nenad Knežević predao u sudski spis Troškovnik u kojem je naznačio da su sudski troškovi 43.000,00 kn što mu sudskim rješenjem nije priznato. Kako je Branimir Petranović došao do navodnog troška od 230.000,00 kn za koji laže kako mu netko duguje, nitko živ ne zna, niti takav trošak igdje postoji, a i da je postojao, plaćanje sudskih troškova nikad nije bio nikakav kriminalan čin.......

Ako je to Branimir Petranović lagao, tko zna što je još sve slagao......

Branimir Petranović tvrdio je da nema mogućnosti da se kuća uknjiži u zemljišne knjige, a kuća je uredno uknjižena i to na temelju dokumentacije koju je izradila tvrtka – graditelj. Petranović je zlorabio svu dokumetanciju koju je otuđio, a potom je njegov odvjetnik na Općini Ivanić Grad predao izjavu da susjedi i graditelj-investitor – Trgovačko društvo DI FENIKS d.o.o. ne postoji, pa da se on na temelju toga može uknjižiti na tuđu imovinu?'!!! Međutim, u trenutku uknjižbe trgovačko društvo DI FENIKS d.o.o. već je bilo u likvidaciji, radi raspolaganja imovinom društva i Petranović NIJE MOGAO, NI SMIO upisati se bez suglasnosti društva DI FENIKS, što su nedavno utvrdili i u Općini Ivanić Grad.

Trgovačko društvo DI FENIKS nije imalo vjerovnika, pa ni tada, a ni sada, nije bilo u stečaju, nego u regularnom zakonskom procesu koji se provodi nakon brisanja društva iz sudskog registra – a to je likvidacija radi podjele imovine. U tu imovinu spada i kuća koju je Petranović otuđio, a koju je izgradilo društvo DI FENIKS d.o.o. svojim novcem. Postupak radi podjele imovine i sada se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pa postupak uopće još nije ni pravomoćno okončan.

Ako je ovo Branimir Petranović lagao, tko zna što je još sve slagao?

Između Nade Landeka i Branimira Petranovića ne vode se sudski postupci po nikakvim Petranovićevim tužbama, nego obratno

Nada Landeka tuži Branimira Petranovića (za potraživanje prenešeno ugovorom o cesiji sa tvrtke na nju) jer joj duguje novac za gradnju kuće. Tužba je visine spora 550.000,00 kn, vodi se pod brojem P-6201/15-1 kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Petranovićevo maltretiranje i laži koje Petranović objavljuje o Nadi Landeka, učestalo, prestavljaju samo i isključivo pritisak i iznudu da Landeka odustane od sudskog spora koji vodi radi naplate svojih potraživanja. Tu uhodanu praksu prakticira još od 2011 godine koristeći svu svitu svojih prijateljica i lažnih facebook profila sve ne bi li uspio u maltretiranju koja provodi sustavno. Nije prvi puta da se Nadi Landeka ozbiljno prijeti, da joj je život ugrožen, da ju se kleveće i blati, a svi napadi - UVIJEK DOLAZE IZ ISTOG IZVORA - od Branimira Petranovića Make. Nagovori drugih osoba na zlostavljanje Nade Landeka i na prijetnje rezultirale su dvjema pravomoćnim presudama protiv drugih osoba radi kaznenog djela ozbiljne prijetnje, dok je nalogodavac - Branimir Petranović, za sada prošao nekažnjeno.

Ako je o ovim sudskim sporovima lagao, tko zna o čemu je još lagao?

Radi promicanja svojih vlastitih interesa i prisile nad Nadom Landeka Branimir Petranović koristi vrlo „niske udarce“.

Tako je angažirao svojedobno novinarku Ivu Anzulović da za njegov račun napiše nekoliko nekorektnih tekstova, neutemeljenih i lažljivih,, koji su uklonjeni sa portala na kojem su bili objavljeni radi neistina u njima, ali je Branimir Petranović fotografirao ono što njemu odgovara za daljnje zlostavljanje pa iste, iako su prepuni lažnih sadržaja i zabranjeni od strane sudova, i dalje distribuira putem društvenih mreža na svojem facebook profilu i na profilima grupa koje je osnovao on ili njegove prijateljice, sa svrhom zlostavljanja.

Da Branimir Petranović širi laži dokazuju pravomoćne sudske presude koje su donešene u korist Nade Landeke pred sudovima Republike Hrvatske, i to kako u pogledu Darinke Prežec, gdje je pravomoćno presuđeno u korist Nade Landeka, tako i u pogledu svih drugih osoba.

Ako o tome svemu Branimir Petranović laže, tko zna o čemu je svo još lagao?

Na blogu SVE O RBA KREDITIMA u rujnu 2015. godine objavljen je tekst u kojem se Nada Landeka opisuje kao „prodavačica kredita u korist austrijskih zadruga, i drugih kredita“.....

U spornom tekstu, koji do danas nije uklonjen, inicirano od strane Branimira Petranovića, prodavača kredita i kreditnog posrednika, u tekstu su opisani podaci da je Nada Landeka navodno vlasnica i direktorica tvrtke „Gradska d.o.o.“ sa sjedištem u Tvrtkova 8, Zagreb. Valja reći da je Branimir Petranović sasvim sigurno znao da ta Nada Landeka iz Gradske d.o.o. i novinarka Nada Landeka - sasvim sigurno NISTU JEDNAKE OSOBE, ali je ustrajao u širenju laži, čak i nakon što je objavljen demanti, a provjeru tih navoda mogao je ustvrditi tek kratkim uvidom u sudski registar.

Nada Landeka odmahje dala Demanti na objavljeni tekst, ali isti nije uklonjen iako vrvi od neistina i laži čime vlasnik i urednik toga bloga obmanjuju javnost.

Tvrtka „Gradska“ d.o.o., Tvrtkova 8, Zagreb doista postoji i registrirana je pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, ali je vlasnica i direktorica iste Nada Landeka rođ. 12.03.1950. godine – dok je novinarka Nada Landeka rođ. 10.10.1964. godine, dakle radi se o dvije POTPUNO RAZLIČITE OSOBE.

Branimir Petranović je sasvim sigurno to morao znati i prije nego je lažne informacije objavljivao i dijelio drugima, obzirom da su te informacije javno dostupne baš svima, pa tako i njemu, pa i osobi koje je te laži objavila u blogu SVE O RBA KREDITIMA, a sve isključivo sa ciljem da našteti objavom neistine, te mnogi i danas kad pročitaju taj tekst povezuju ga sa novinarkom Nadom Landeka – iako se radi o dvije potpuno različite osobe, o čemu su pribavljene potvrde s Trgovačkog suda u Zagrebu i iz MUP-a.

Ako je i to Branimir Petranović lagao, tko zna što je još slagao?

Dobar dio sadržaja objavljen u ovom tekstu, pobija i navode iz posljednjeg teksta objavljenog opet u blogu Sve o rba kreditima, koji je najvjerojatnije opet objavljen po žellji i direktivi Branimira Petranovića, jer iza teksta skriven „stoji njegov potpis“, koji on ostavlja već godinama na svakom koraku, a tekst potpuno identičnog sadržaja slao je na mnoge mailove, i mnogim ljudima koji Nadu Landeka osobno poznaju ili prate njezin rad, dakle, nesumnjivo tko iza tog podmetanja stoji. U navedenom tekstu su navedene tolike neistine koje svaki laik može sasvim letimičnom analizom i provjeriti.

1.)

Nada Landeka nije stekla, niti je ikada raspolagala nikakvim društvenim zemljištem, već je zemljište tvornice koju je kupila svojim privatnim kapitalom bilo vlasništvo drugog trgovačkog društva, čije obveze u banci je Nada Landeka zajedno sa svojom tvrtkom isplatila, o čemu postoje: uplatnice uplaćene direktno u banku, revizija sudskog vještaka koji je izvještačio plaćanja, sudska rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu. Branimir Petranović sebi daje za pravo da potcjenjuje pravomoćne odluke hrvatskih sudova i da on sam, po svojem vlastitom nahođenju i željama odlučuje o tome tko bi to trebao biti kriv a tko prav.... UZEO JE PRAVDU U SVOJE RUKE I SAM PROVODI EGZEKUCIJU.....a institucije kojima je višekratno kazneno prijavljen, još uvijek šute......

....

2.) Tvrtke Nade Landeka nisu otišle u stečaj, nego je nad jednom tvrtkom STEČAJ OBUSTAVLJEN, a druge dvije su brisane iz sudskog registra jer su prestale postojati. Prije brisanja iz sudskog registra pripojene su u jednu tvrtku , što je najnormalniji, legalni, i uobičajen način poslovanja propisan hrvatskim zakonima.....

I ove informacije dostupne su i lako provjerljive pri trgovačkim sudovima, i javno dostupne svakom zainteresiranom.....

Ako je i ovo Branimir Petranović lagao, tko zna što je još sve slagao o Nadi Landeka.......

Protiv Branimira Petranovića Make vode se postupci u Republici Hrvatskoj, po prijavi Nade Landeka radi nametljivog ponašanja, iznude, prisile, radi hakiranja elektronske pošte, radi nedozvoljenog distribuiranja osobnih podataka, nedozvoljene objave fotografija, podataka o imovnom stanju, dokumenata i dr. , a postupak se vodi i na Prekršajnom sudu u Zagrebu po Optužnom prijedlogu.

Radi laži i kleveta iznešenih posljednjih nekoliko tjedana o Nadi Landeka, objavljenih na facebook profilu Branimira Petranovića , i u facebook grupi u koju je osobno Petranović uključivao druge ljude radi širenja laži, podnešene su privatne kaznene tužbe pred Općinskim sudom u Selskoj, a isto je podnešeno i protiv osobe koja je objavila tekstove na stranici SVE O RBA KREDITIMA, obzirom da se radi o svjesnoj objavi laži i neistina, koje je, autor teksta, i urednik, kao prvo trebao prvovjeriti u institucijama, a isto tako i osobno kontaktirati Nadu Landeka, što ne da nije učinio, već je i čak nakon što ga je ona kontaktirala, ustrajao u distribuciji laži, iz čega proizlazi da se ne radi o nikakvom bloganju, već o svjesnom nanosenju šete širenjem laži, što itekako podsjeća na neka druga vremena, ali stari i dobro uhodani recept...... difarmiranje osobe u javnosti radi postizanja ciljeva

Ako su sve to tako smislili, i sve gore navedeno slagali, tko zna jesu li ikad rekli ikakvu istinu?

Je li Branimir Petranović, animator i kreator svih tih laži, za koje se u pet minuta dokaže da je izmišljeno - ikad izgovorio ikakvu istinu?

BRANIMIR PETRANOVIĆ - Crna ovca iz iseljeništva (tragom kreditnih ureda i lihvara) | Hazud.hr

maka finanz - milinović
BRANIMIR PETRANOVIĆ – Crna ovca iz iseljeništva (tragom kreditnih ureda i lihvara)
OBJAVIO: NADA LANDEKA | DATUM OBJAVE: 26/02/2014 | LEAVE A RESPONSE
Brzo bogaćenje vidljivo od 1991 godine do danas koje je sa hrvatskog plodnog tla dalo čak 280 multimilijunaša privuklo je u Hrvatsku i mnoge „crne iseljeničke ovce“ koje su Hrvatsku prepoznale kao oazu bez ikakvog nadzora. Da takav sistem „brzog bogaćenja“ funkcionira očigledan je dokaz brzi razvitak financijskog inžinjeringa koji je brojne građane osiromašio za značajne iznose, a organizatori i provoditelji te pljačke daleko su od ruku zakona. Isti sistem samo putem drugih izvršitelja realiziran je kroz kreditne urede kakvi su u Hrvatskoj otvoreni na svakom koraku. Registrirana su trgovačka društva, podružnice, uredi, sve s namjerom brzog bogaćenja i potpune pljačke Hrvata. U Hrvatsku su pristigle horde kriminalaca kojima je samo jedno bilo na umu – kako što više novca namaći u svoje vlastite džepove. Normalno da takav poduhvat nisu mogli realizirati „ofrlje“, već su isti temeljito i pomno proanalizirali i dotjerali do savršenstva.

Medijska slika takvih osoba morala je biti temeljita i gotovo savršena, a iz te javne slike na prvi pogled moralo je biti uočljivo da je potencijalni „investitor“ više nego ozbiljan. Upravo takvu sliku javnosti je poput svih drugih sada već optuženih kriminalaca iz afere „kreditni uredi“ predočio i Branimir Petranović, kreditni posrednik iz Švicarske, koji je za svoj prodor na hrvatsko tržište iskoristio svojeg imenjaka – djelatnika Svjetske banke iz Chicaga.

Pomno je Petranović pratio tko je u Hrvatskoj najpogodniji za izvršenje njegovog plana, danima je analizirao osobe koja su trebale biti žrtve njegovih planova. Morale su to biti slabe, nezaštićene osobe, s određenim pravnim problemom, ili u borbi protiv sistema, i naravno, financijski imućne. Takve osobe za njega su idealne jer nad njima najbolje može demonstrirati svoju snagu i moć. Prije toga je medijski dobro poradio na svojoj slici i pretvorio sebe u ikonu hrvatskog gospodarstva u inozemstvu. Inicirao je Petranović te 2010 godine osnivanje Kluba gospodarstvenika iseljene Hrvatske, i medijski je to fantastično odjeknulo u javnosti. Iseljenici su spremni ulagati u Hrvatsku. Više nego primamljiva vijest. To je bio moto koji je Petranović koristio gotovo pune dvije godine „hvatajući žrtve“ u svoju mrežu. U tu svrhu otvorio je i ured podružnice njegove švicarske tvrtke Makafinanz AG u ulici Zlatka Šulentića br. 6 u Zagrebu, te je svoj kreditni ured aktivno reklamirao i to putem tv emisija, i na youtube, a naročito predstavljanjem Kluba gospodarstvenika iseljene Hrvatske.

branimir petranović - krediti govore vašim jezikom petranović

Razgovorom sa sudionicima tih sastanaka slika Petranovića je potpuno promijenjena i dijametralno različita od one koja je plasirana javnosti. Radi se o sociopatu, osobi sa teškim psihosomatskim problemima, agresivnom, sklonim vrijeđanju, podmetanju, klevetanju, a i fizičkim napadima. Osobe koje su ideju osnivanja Kluba gospodarstvenika iseljene Hrvatske prihvatile kao savršenu, vrlo brzo su utihnule. Petranović je gotovo za svakog pronašao nešto čime ih je pokušao kompromitirati i broj njegovih suradnika vrlo brzo se sveo na najmanji mogući broj. Iz snimke njegovog intervjua koji je objavljen na youtube, a snimljen prilikom njegovog gostovanja na TV Z1 u ljetu 2010. godine, sasvim je jasno kakve su bile namjere poslovanja na području Hrvatske, tog „poduzetnika“ koji se u svim tiskovinama, na portalima, te u tv emisijama predstavljao kao bankar, iako posredovanje s kreditima i bankarstvo baš nemaju nikakve poveznice. Osim što se rate kredita doista plaćaju u banci.

Na njegovu inicijativu sazvana je Osnivačka skupština na kojoj je imenovana Uprava Kluba poduzetnika iseljene Hrvatske u koju su izabrani; Franko Cetinić (Australija), Stjepan Čuljak (Njemačka), Dražen Deranja (Hrvatska), Stjepan Kovač (Njemačka), Miron Mioč (Njemačka), Branimir Petranović (Švicarska), Sanja Tomašinec (Hrvatska) i Jadranka Vadla (Švicarska).

Prema natpisima u medijima, za predsjednika je izabran Branimir Petranović. Iako je medijski izreklamirano osnivanje Kluba gospodarstvenika iseljene Hrvatske u Švicarskoj, do danas takve udruge nema registrirane u Švicarskom registru udruga, a na fb stranici tog Kluba, koja je jedina službena stranica na kojoj se nešto o tom klubu može pronaći, osim nekoliko objava drugih, jedino je uočljivo niz predstavljanja upravo – osobno i isključivo Branimira Petranovića, i to nekoliko njegovih videa i tekstova objavljenih u medijima u kojima reklamira svoje poduzeće Makafinanz Ag, koje se bavi prodajom kredita i osiguranja.

Đ.F. jedna od osoba zainteresiranih za suradnju s tim Klubom, a koji se našao sa Petranovićem, duboko je razočaran, kako nam je u razgovoru prepričao, pokušaje realizacije te suradnje. Đ.F. proizvođač očekivao je sve ono što je u javnosti bilo najavljivano! Brzu i jednostavnu distribuciju vlastitih proizvoda u Švicarsku i druge europske zemlje, a sve se svelo na pokušaj brze zarade. Koga? Pa navodnog osnivača Kluba koji kao takav nigdje nije registriran, osim što se za Klub čulo prema njegovim vlastitim izjavama u medijima, što predstavlja čistu obmanu javnosti. Isto nam je ispričao i P.M. proizvodač iz Opatije, koji je izvaran, za cijelu jednu isporuku meda, koji mu nikada nije plaćen, a pristao je na takav aranžman isključivo potaknut natpisima u medijima koji su Petranovića prikazali kao ozbiljnog poslovnog čovjeka i bankara.

2010 godine načinjena je i medijska pompa vezano uz održanu Osnivačku skupštinu Kluba gospodarstvenika iseljene Hrvatske u Hrvatskoj. Ista je i održana u lipnju te godine, te je na toj Skupštini imenovana i Uprava Kluba. Nedugo nakon održavanja Skupštine Petranović je javno istupio, te u medijima proglasio svoje dojučerašnje suradnike kriminalcima. Izjavio je da je predsjednik tog kluba S.B. pravomoćno osuđen kao silovatelj, dok je tajnica Kluba prema njegovim riječima osumnjičena za pronevjeru u Sindikatu u kojem je obnašala jednu od funkcija.

Upitali smo i Franka Cetinića, također jednog od prisutnih na Osnivačkoj skupštini osnivanja Kluba gospodarstvenika iseljene Hrvatske što se u stvari s Klubom dogodilo i da li isti funkcionira?

Uputio nas je na web stranicu http://www.bcbc.org.uk/ British Croatian Business Club koji je registriran u Velikoj Britaniji. Pažljivom analizom web stranice tog kluba uočili smo da Branimira Petranovića nema nigdje imenovanog, pa je za pretpostaviti da on s tim Business Club nema nikakve poveznice. Osim toga, na dijelu stranice gdje postoje navedene podružnice u drugim zemljama, nije moguće doći do bilo kakvih podataka ili kontakata vezano uz podružnicu Kluba u Švicarskoj. Daljnjom potragom za registriranim Klubom gospodarstvenika na području Švicarske, koji je medijski objavljen kao registriran na web stranici www.croatia.ch još 01.05.2010 godine, utvrdili smo da isti nije nigdje službeno zaveden niti registriran na području Švicarske, niti su pokrenute bilo kakve aktivnosti osim što je njegovom animatoru Klub poslužio za zauzimanje medijskog prostora i prodora na području Hrvatske pretvarajući autora reklame u „velikog investitora i ulagača“.

Otkrili smo da je nakon što je 2011 godine usvojen Zakon o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske, i nakon što je polovicom 2012. godine osnovan Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, u Švicarskoj na inicijativu tog ureda i uz svesrdno zalaganje Generalnog konzula Hrvoja Cvitanovića, u Generalnom konzulatu Hrvatske u Švicarskoj tek nedavno osnovan Croatian Swiss Business Club (CSBC) s ciljem suradnje s hrvatskim malim i srednjim poduzećima i radi lakšeg ostvarenja gospodarskih i investicijskih interesa. U Konzulatu se mogu dobiti sve informacije u vezi povratka u Hrvatsku i slično, kao i o suradnji hrvatskih proizvođača sa Hrvatima u Švicarskoj.

Branimir Petranović naravno nije odustao od svoje namjere brzog bogaćenja zahvaljujući poznatoj hrvatskoj naivnosti. Obećavajući brze i povoljne kredite na području RH, za koje je prema podacima koje posjedujemo uzimao provizije od građana u Hrvatskoj, tražio je sebi i poslovne partnere na području Hrvatske a kojima je ispričao priču o svojim ozbiljnim „poslovnim namjerama“. Jedna od poduzetnica koja je nasjela na njegove priče o njegovom radu u Svjetskoj banci u kojoj je on navodno bio jedan od čelnih osoba i „bankar“, dogovorila je s njim poslovnu suradnju. Nasjela je unatoč provjeri koju je izvršila. Naime, doista postoji bankar Svjetske banke – Petranovich u Chicagu, međutim, kasnije, kad je već ušla u financijski aranžman, istražujući po internetu, pronašla je fotografiju po kojoj je utvrdila da se radi o sasvim drugoj osobi.

Prema dokazima kojima autor ovog teksta raspolaže, Petranović je sa tim “poslovnim partnerom” ugovorio kreiranje i web stranice www.maka-nekretnine.com na kojoj bi se predstavili hrvatski proizvodi – drvene kuće i druge nekretnine. Radi kvalitetnijeg pokretanja posla ugovorena je i izgradnja demo objekta, kuće od poluoblica, veličine 64 m2, a koja je trebala biti predstavljena javnosti. Za gradnju kuće, Petranović je doista uložio dio novca, i to cca 38.000,00 eur-a, dok je poslovni partner uložio dvostruko više, tj. više od 70.000,00 eur-a vlastitog novca. Da bi realizirao projekt, Petranović je pronašao kupca za još jednu kuću, kojem je avansno naplatio dio kupovnine, a novac pribavljen od tih kupaca iskoristio je kao svoj vlastiti ulog u gradnju kuće i kupnju zemljišta, o čemu postoje nesporni dokazi. Petranović je naručio daleko veću kuću od one kakva je u početku ugovorena izgraditi (124 m2), a novac je isplaćen dobavljaču materijala, s kojim je Petranović ugovorio da se kompletna uplata iskoristi za nabavku materijala koji je iskorišten za kuću koju je on namijenio sebi, što je kasnije postalo sasvim jasno. Naime, odmah po završetku gradnje, on je zatražio ukidanje postavljene web stranice, rekavši da je ista načinjena protupravno, i bez njegove dozvole, iako dokazi i činjenice govore suprotno od toga, a istovremeno je u kuću koja je izgrađena nasilno provalio, i u njoj se nastanio.

Razočarani poslovni partner, financijski iscijeđen, pokrenuo je sudske i kaznene postupke pred hrvatskim sudovima radi naknade štete. Tada, Petranović i prema tom poslovnom partneru počinje jednako postupanje kao i prema Upravi Kluba gospodarstvenika iseljene Hrvatske i drugim njegovim dotadašnjim suradnicima. Njegov dojučerašnji „poslovni partner“ biva javno od njegove strane proglašen kriminalcem, prevarantom, osobom lakom morala, i brojnim drugim epitetima koji nisu ni malo prikladni za prenošenje u ovom tekstu. A ni ovo nije usamljeni slučaj. Mahom svi ljudi koje je nasamario i olakšao za znatne iznose, od njegove strane su nakon tog javno maltretirani i progonjeni. Zbog tih prijevara s kreditima, a i dr. kaznenih djela, nadležna tijela u Hrvatskoj i Sloveniji su pokrenuli više istražnih postupaka.

Ovaj veliki dušebrižnik za Hrvatsku, nije na listi poreznih dužnika jer on prihode stečene od prodaje nekretnina i kredita ne prijavljuje Poreznoj upravi. Iako je prema njegovim vlastitim javnim izjavama na području Hrvatske prodao nekretnina u vrijednosti od čak 19.000.000,00 kn ne plaća porez na dobit u RH, kao niti na primljene provizije od ugovorenih kredita, a prema informacijama iz Porezne uprave do danas nije platio niti PDV na kuću vrijednosti 120.000,00 eur, koja je prenešena u njegovo vlasništvo još prije četiri godine, i to u iznosu od čak 250.000,00 kn.

Međutim, istovremeno, Petranović se odjavljuje s hrvatske adrese, čime je njegova dostupnost hrvatskim sudovima u bitnom otežana, a također ured podružnice tvrtke Makafinanz Ag više u Hrvatskoj nije otvoren. Sve konce vuče iz Švicarske smatrajući se tako nedodirljivim. Očigledno razočaran ne baš „brzom i lakom“ zaradom, kako je to u Švicarskoj možda prezentirao brzinski obogaćeni hrvatski milijunaš Luka Rajić, ovaj prodavač „magle“ i kredita odlučio se preseliti na neka druga područja i potražiti neke druge oaze. Tko će biti njegova slijedeća financijska žrtva, kao i žrtva na kojoj će se iživljavati vidjeti će se uskoro.

Dok ne nađe novu žrtvu, facebook i internet stranice, kao i mailove “poslovnih partnera” koje često hakira, koristi kao sredstvo na kojem liječi vlastitu psihu. Kreirao je nekoliko lažnih facebook profila; Darko Suković, Žaklina Bujdić, Vedran Horvat, Josip Novak, Vitomir Praljić, i mnogi dr. (imena poznata autoru i MUP-u) preko kojih sustavno, od kad je facebook pokrenut i pruža mu tu pogodnost, širi laži i klevete o svojm bivšim i „poslovnim partnerima“ i svima onima koji mu nisu „po mjeri“, na sve moguće načine pokušavajući ih diskreditirati i spriječiti ih da dokažu svoje pravo pred sudom. Istovremeno je oko sebe okupio i ljude iz pravog kriminalnog miljea – bivšu predsjednicu Sindikata pravosuđa J.M. (J.K.) koja je pravomoćno osuđena zbog pronevjere 7.500.000,00 kn, I.Š. – pravomoćnog osuđenika zbog krivotvorenja i više prijevara, kao i osuđenog zbog pokušaja ubojstva, D.P. – pravomoćno osuđenu zbog prijevare štićenika o kojem je skrbila, a sudi joj se zbog prodaje gradskih stanova, i druge osobe očigledno impresivnih biografija za jednog „poslovnog čovjeka“. Prema našim informacijama svi ovi ljudi su i zatvorski odležali kazne temeljem pravomoćnih presuda. Očigledno, visoka mjerila koja je postavio prilikom etiketiranja Uprave Kluba gospodarstvenika iseljene Hrvatske i drugih ljudi koji su imali namjere poštene poslovne suradnje, Petranović ne primjenjuje kada su u pitanju ovi izvršitelji njegovih naloga.

Tko je zapravo Branimir Petranović, prodavač deka, i prodavač kredita i osiguranja iz Schafhausena?

Istraživanjem smo došli do saznanja da je napisao knjigu „Crni anđeli“ inspiriranu njegovim članstvom u Sekti „Crna ruža“. Iz iste je evidentno da je odrastao u vrlo teškim socijalnim prilikama, i u krajnjem siromaštvu, a jedina igračka mu je bila zmija, i to živa. U medijima kruži također priča i da je kao član sektaške organizacije „Crna ruža“ pio krv mrtve djevojke sa Đakovačkih ulica, međutim, novinari istraživači koji su išli tragom njegovih priča utvrdili su da takav slučaj nigdje i nikada nije evidentiran, pa su posumnjali u vjerodostojnost njegovog iskaza.

Prema pričama bivših pripadnika lokalne mafijaške bande iz Osijeka, Petranović je bio prisiljen pobjeći iz Osijeka zahvaljujući svojoj sklonosti tučnjavama i kriminalu. U inozemstvu se posvetio karateu, gdje je navodno postigao određene rezultate, a istovremeno je radio na terenskim poslovima prodaje deka. Taj posao mu je išao, prema njegovim vlastitim pričama na Z1, odlično, sve dok u Aaarau, gdje je radio u tvornici, nisu otkrili krađu veće količine čizama, pa je iz tog razloga, kao osumnjičeni za krađu, dobio otkaz.

Međutim, u prodaji se usavršio, pa je nakon što je ostao bez posla, pokrenuo je posao posredovanja s kreditima i prodaje osiguranja. Maštovit i pričljiv, naročito zahvaljujući svojoj uvjerljivosti koju je doveo do savršenstva, u prodaji kredita postigao je zavidan uspjeh. Naročito za vrijeme nagle ekspanzije useljavanja ratnih izbjeglica u Švicarsku kojima je novac bio nužno potreban. Takvim klijentima je prema njihovim pričama „frizirao“ dokumente koje je prosljeđivao u Go Money Bank s kojom najviše radi, radi odobrenja kredita. Na žalost, vrlo brzo bi dužnici dospjeli u tešku situaciju ne mogavši vratiti uzeti kredit, jer nisu bili dovoljno likvidni, zbog čega su neki morali zauvijek napustiti Švicarsku.

Ubrzo se u Švicarskoj osjetio značajan pad prodaje kredita, pa je i Petranović, poput ostalih željnih brze zarade potegao put Hrvatske, očekujući ovdje pravu oazu bogatstva i očajne ljudi kojima su krediti nužni.

Pogriješio je samo u jednoj stvari. Previše želje za brzom zaradom i gomila prezentiranih neistina u javnosti, naročito činjenica da je sebe predstavljao „bankarem“ iako to nikad nije bio, ljude je navelo da budu oprezni, prepoznavši hrpetinu laži.

Slučaj Branimira Petranovića, kao i slučajevi još nekih Hrvata povratnika koji su na žalost već u javnosti registrirani kao manipulatori i prevaranti, bacaju crnu mrlju na Hrvate iz dijaspore, i dokazuju da nisu sve ovce ovce, među ljudima ima i vukova!

S. Penić

Tekst je prenešen bez izmjena, i u cijelosti je stav autora! Redakcija HAZUD.HR ne ulazi u provjeru sadržaja teksta, i sukladno Zakonu o medijima za objavljene tekstove ne snosi odgovornost!

nedjelja, 28. veljače 2016.

Nada Landeka: Zlostavljač iz „naše“ ulice i pasivni susjedi promatrači

Datum; 02. veljače 2016./Piše: Nada Landeka

Nedavno je policija podnijela kaznenu prijavu protiv P.M. iz Rijeke zbog sumnje da je u nedjelju ujutro, u stanu na Samoborskoj cesti u Zagrebu ubio svoju djevojku. Ubojstvu je prethodila svađa koju su oko 4 sata ujutro čuli susjedi iz zgrade. Nitko od susjeda nije reagirao na njezine krikove.

Žrtva je zapomagala; „Ubit će me, ubit će me!“ no uzalud, pomoć nije stizala.

Nešto prije tog događaja, u Karlovcu i Kruševu zapomagale su dvije druge žrtve. Mahom se radi o brutalnim ubojstvima, i to pred očima javnosti.

Svakodnevno i čitamo o samoubojstvima žrtava internetskog zlostavljanja, zbog tzv. novog oblika kriminala – cyberbullyinga. I ne samo da čitamo već je internet društvena mreža na kojoj su sve radnje vidljive. Tako se zločin koji dovodi do samoubojstva ili umiranja žrtve zbog trajne izloženosti napadima i stresu odvija pred očima stotine pa i tisuće ljudi. Stanari zgrade ubijene žrtve šutjeli su, iako su nekoliko puta zvali policiju zbog preglasne glazbe, krikovi umiruće osobe nisu im bili dovoljno glasni.

Odprilike nekih šest mjeseci unazad javnost je bila zgrožena viješću da je majka iz Zagorja mjesecima seksualno izrabljivala svoju maloljetnu kćerku. Toj vijesti prehodila je druga vijest, iz nekog drugog grada, u kojem je majka prodavala radi naplate njihovih seksualnih usluga čak dvije maloljetne kćerke. Još uvijek pamtim i članak, u kojem je javnost bila „zgrožena“ tekstom o trudnoj trinaestogodišnjoj djevojčici, za čiju trudnoću majka nije znala navodno sve do poroda.

O čemu mi to čitamo, i što mi to govorimo? Zar smo svi izgubili pamet, sluh, vid, i um pa ne raspoznajemo nasilje?

Zlostavljači iz „naših“ ulica šetaju ulicama nedodirljivi. Žene, djeca, majke, poslovne ili životne partnerice, žrtve osvete – svakodnevno su izložene nasilju, na ovaj ili onaj način. Živimo u društvu u kojem su „fitilji“ kratki, nerijetko ljudi planu za sitnicu, zamahnu šakom i primijene nasilje. Problem je ukoliko je s druge strane nasilnika fizički slabija žrtva, ili ukoliko žrtva uopće nema priliku obraniti se. Takve situacije očigledno su u naprijed nabrojanima. Krikovi žrtve nisu dopirali do susjeda koji su žrtvu pravovremenom reakcijom i pozivom policiji mogli joj spasiti život.

Jednak je slučaj kod zlostavljanja djece. Pojedine majke često znaju šutjeti iz „straha“ za svoj vlastiti život, ili u strahu od batina šutke promatrati kako otac fizički zlostavlja dijete. Često za tu situaciju znaju i susjedi, prijatelji, pa i učitelji kojima ne može promaknuti izgled i ponašanje djeteta, znakovi udaraca na tijelu, i sl. Dodatni znakovi su crteži djeteta koji znaju asocirati na nasilje, pismeni sastavci koje pišu u školi, a u koje djeca često znaju ugraditi i svoj vlastiti život vapeći za pomoći.

Na žalost, javnost se zgraža kad je čin nasilja izvršen i kad je žrtvi veoma teško pomoći ili joj se uopće ne može više pomoći

Nasilja ima više vrsta. Osim fizičkog koje ostavlja znakove i rane na tijelu, teško zalječive ožiljke ostavlja i psihičko nasilje, verbalno, a posljednjih godina i virtualno. Brojne žrtve zločina preminule su od vatrenog oružja, u žrtvu cyber kriminala puca se verbalno. Pri tom – promatrači gledaju i šute. I ne samo da šute, već dodatno daju pasivnu potporu zlostavljajaču ne reagiranjem na učlanjenje u zločinačke facebook grupe, oformljene samo radi zlostavljanja žrtve internetskog kriminala. Pasivno promatraju komentare i objave objavljene na društvenim mrežama, a mnogi i komentiraju takve zločinačke komentare. Pri tom nije bitno poznaju li žrtvu, je li zločin nad njom vršen s razlogom ili bez razloga, ima li istinitosti u objavljenim komentarima.

Zločin je zločin, bez obzira koji je povod istom, dok su pomagači zločinu sudionici

I među zločincima nema razlike. Sasvim je svejedno drži li netko svoju žrtvu svezanu lancima, mlati li je nemilice do smrti, ili ju virtualno zlostavlja sve do samoubojstva ili potpune propasti duha, duše i tijela.

Kazneni zakon Republike Hrvatske propisuje da su sudionici u zločinu – počinitelj, onaj koji zločin izvrši, i sudionici pomagači, kao i svi oni koji su za zločin znali ali nisu isti prijavili nadležnim tijelima. Ako mjesecima slušamo krikove zlostavljanje žrtve, vapaje poziva u pomoć, i pri tom pokrivamo uha da ne čujemo krikove, ili uopće za njih ne marimo, jesmo li svi mi onda sudionici u zločinu?

Može li zgražanje o nasilnom činu, nakon što žrtvi nema pomoći, nešto promijeniti? Naravno da ne može. Nitko ne može ubijenu osobu povratiti u život, ma koliko mu poslije toga bilo nejasno, zašto nitko od očevidaca nije pozvao policiju.

S druge strane, internetsko zlostavljanje odvija se javno. Za sankcioniranje takvog zločina čak i nije potrebno zvati policiju. Dovoljno je izolirati zlostavljača, blokirati mu komentare namijenjene zlostavljanju žrtve, izaći iz zlostavljačkih grupa, blokirati iste, prijaviti ih društvenim mrežama na kojima su iste registrirane, a kao krajnju mjeru obavijestiti i policiju.

Umjesto toga, pasivno se gleda „susjeda iz naše ulice“ kako se iživljava fizički, verbalno, virtualno, i iz mirne osobe, s kojom je do jučer netko od nas/vas pio kavu pretvara se u zločinca, a žrtva zločina u osobu koja umire.

Pasivnost predstavlja odgovornost u zločinu

Nereagiranje na zločin je jednako sudjelovanju u istom. Pravovremena reakcija spasila bi život ne samo žrtvi, već i zločincu.

No za takvo reagiranje najprije je potrebna društvena svijest u svakom pojedincu. Danas su žrtve osobe koje su ubijene u Karlovcu, Kruševu, Zagrebu, Osijeku, Zadru, Splitu……

Danas su žrtve virtualnog/cyber krim zlostavljanja ljudi iz našeg grada, naše ulice, našeg susjedstva……

Nasilnik je osoba koju svakodnevno viđamo i koji je iz nekog razloga prema nama dobar i miroljubiv……. Prozvati ga za nasilje možda bi značilo taknuti u osinjak i izložiti se i sam nasilju……..

Ali već sutra, žrtva nasilja nekog drugog nasilnika može biti bilo tko tko je ulogiran na društvene mreže….. tada će svakog od pasivnih promatrača šutnja iznimno snažno zaboljeti…… baš kao što je preminulu žrtvu iz Zagreba zabolio stisak ubojičine ruke oko vrata……..

Ali njezin krik NITKO NIJE ČUO, ili nije želio čuti………

Nada Landeka: Zlostavljač iz „naše“ ulice i pasivni susjedi promatrači

Datum; 02. veljače 2016./Piše: Nada Landeka

Žrtva je zapomagala; „Ubit će me, ubit će me!“ no uzalud, pomoć nije stizala.

Nešto prije tog događaja, u Karlovcu i Kruševu zapomagale su dvije druge žrtve. Mahom se radi o brutalnim ubojstvima, i to pred očima javnosti.

O čemu mi to čitamo, i što mi to govorimo? Zar smo svi izgubili pamet, sluh, vid, i um pa ne raspoznajemo nasilje?

Na žalost, javnost se zgraža kad je čin nasilja izvršen i kad je žrtvi veoma teško pomoći ili joj se uopće ne može više pomoći

Zločin je zločin, bez obzira koji je povod istom, dok su pomagači zločinu sudionici

Pasivnost predstavlja odgovornost u zločinu

Nereagiranje na zločin je jednako sudjelovanju u istom. Pravovremena reakcija spasila bi život ne samo žrtvi, već i zločincu.

No za takvo reagiranje najprije je potrebna društvena svijest u svakom pojedincu. Danas su žrtve osobe koje su ubijene u Karlovcu, Kruševu, Zagrebu, Osijeku, Zadru, Splitu……

Danas su žrtve virtualnog/cyber krim zlostavljanja ljudi iz našeg grada, naše ulice, našeg susjedstva……

Ali njezin krik NITKO NIJE ČUO, ili nije želio čuti………

subota, 27. veljače 2016.

PROSVJED NEZADOVOLJNIKA PRAVOSUĐEM: “Dok vi sudite mrtvima, nepostojećima i nelegalnima, živi i nedužni zbog vas umiru”

Datum objave: 05. veljače 2016./Autor: Nada Landeka/HAZUD

U četvrtak, 04.02.2016. godine dvadesetak nezadovoljnika okupilo se ispred Vlade Republike Hrvatske na Markovom trgu gdje su govorom i parolama izrazili svoje nezadovoljstvo stanjem u praovusuđu.

prosvjed - pravosuđe — Markov trg, 04.02.2016. – Prosvjed nezadovoljnika pravosuđem

Prosvjednici su se okupili na Trgu bana Jelačića odakle su prošetali do Vlade na Markovu trgu, gdje su istaknuli transparente „Dok vi sudite mrtvima, živi i nedužni zbog vas umiru“ i „Rješenje donijeto u nedjelju nije ‘omaška’ već produžena ruka mafijaška“.

Grupa se okupila u organizaciji HAZUD-a, Hrvatske akademske zajednice Domovine i Dijaspore i predstavlja građane nezadovoljne stanjem u pravosuđu, napose oštećenike nelegalnih austrijskih zadruga i nelegalnih kreditnih ureda, ali isto tako i sve druge građane koji su oštećeni nezakonitim sudskim odlukama.

Ljude se deložira iz stanova zbog selektivne primjene Zakona o izmjenama i dopunana Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je donesen u rujnu 2015., a temeljem kojeg su sudovi trebali odgoditi sve ovrhe dok Državno odvjetništvo ne odluči postoje li osnove za kazneni progon i dok se ne riješe tužbe radi ništetnosti tih ugovora, rekli su prosvjednici.

Stanje u pravosuđu podsjeća doslovno na veliku baruštinu

Pravna i pravedna država osnova su boljeg i bogatijeg društva, a naročito je pretpostavka za socijalni mir. Građani koji su opljačkani ovrhama u ovršnom postupku u kojem najmanje prava ima ovršenik, ili bolje reći nikakvo pravo, došli su do ruba strpljenja. Godinama su upozoravali na probleme. O temama pljačke putem paralelnog financijskog sustava, čiji dionici imaju neprikosnoveno pravo provoditi ovrhe, oduzimati, otimati, deložirati, bez da ovršenici na bilo koji način mogu utjecati na tijek postupka, mediji, a naročito HAZUD izvještavali su već nekoliko godina. Na žalost, tijekom četverogodišnjeg mandara kukuriku Vlade RH nije pronađeno adekvatno rješenje koje bi ovršenicima ne samo deblokiralo račune, već i zaustavilo ovrhe, dok se o povratku oduzete imovine još uvijek samo sanja. Zato su predstavnici oštećenika nelegalnih austrijskih Raiffaisen i drugih zadruga pridružili se drugim nezadovoljnicima te su na Markovom trgu ministru pravosuđa, koji ih je susretljivo saslušao, ukratko iznijeli „što ih žulja“.

Iako Ustav RH i zakoni nude određenu ustavnopravnu zaštitu, u praksi ovaj uređeni pravni okvir ne jamči pravedan institucionalni sustav i jednaku dostupnost prava.

Nezadovoljnike, oštećene nezakonitim sudskim odlukama i nepravednim (nezakonitim) ovršnim postupcima u boljitak može uvjeriti jedino korjenita promjena u funkcioniranju pravosuđa i Uredba koja će jednim potezom ruke zaustaviti agoniju. Naime, sudovi diljem Hrvatske na nejednak način tumače zakone koji su na snazi, što stvara pravnu zbrku, nezadovoljstvo u građanima, ogorčenost, očaj, a takvo stanje uzrokuje i razne bolesti osiromašenih nepravednim sustavom, pa na koncu, kad dođe do ovrhe radi iseljenja, bespomoćni građani pomišljaju i na najgore, pa često dolazi i do smrti ili samoubojstva.

Kreditni uredi i nelegalne Raiffaisen i druge austrijske zadruge prouzročili su da su građani ostali bez imovine. Više od 50.000 ljudi potpisalo je lihvarske ugovore s nelegalnim kreditorima, tzv. „kreditnim uredima“ i Raiffaisen zadrugama iz Austrije, te Posojilnica i Zveza bank (zadruga). Iako su djelatnici nelegalnih kreditnih ureda dijelom u pritvoru a dijelom pod istragom, građani su i nadalje blokiranih računa, dok je njihova imovina oduzeta im u nezakonitom ovršnom postupku, ili je pred najavljenom javnom dražbom i to po prijedlozima za ovrhu osoba koje su optužene za kriminal.

Krivotvorena sudska rješenja, nezakonita sudska rješenja pred sudovima se smatraju valjanima i zakonitima

Nadopisano sudsko rješenje, bez dostavne naredbe, sa deformiranim podacima stranaka i datuma — Rješenje Općinskog suda u Dugom Selu, nadopisano, sa pogrešnim datumom

Na temelju takvih nezakonitih rješenja (prema sudskom poslovniku) otima se imovina građanima, iako zakon propisuje: nezakonita sudska rješenja, ugovori i akti – ništetni su i pravno gledano ne postoje. Sud je na takve nezakonite akte dužan paziti po službenoj dužnosti, jednako tako ih i ukinuti. Međutim, godinama već nitko od sudaca ne primjenjuje taj propis. Nezakonito i nelegalno postaje na takav način zakonito, drugim riječima ozakonjuje se kriminal. Postavlja se pitanje, tko upravlja takvim postupcima pojedinih sudaca i ne postupaju li pojedini suci na korist nekim drugim strukturama.

Rješenje Županijskog suda donešenog nedjeljom — Rješenje Županijskog suda donešeno nedjeljom

Nezadovoljni građani smatraju da se nesporno radi o korupciji i zlorabi položaja sudaca u postupcima na koje su ukazali novinarima koji su se našli na Markovom trgu.

Dodatni problem koji građane čini nezadovoljnim je ignoriranje kaznenih prijava i podnesaka, nepridavanje važnosti podnešenim prijedlozima i prigovorima u parničnom ili ovršnom postupku. Oštećenici koji i skupe hrabrost podnijeti kaznenu prijavu i odlučiti se suprotstaviti se kriminalu budu od strane institucija koje su dužne provesti istražne radnje ismijani, zbog čega osjećaju da ih baš nitko ne štiti.

Potpuno je jasno da te nezakonite pa i krivotvorene i nadopisivane sudske odluke proizvode žrtve, stoga je nužno potrebno da novi ministar pravosuđa zajedno sa Vladom RH donese takve odluke koje će ne samo propisati zakone, već i donijeti uredbe kojima će se postojeće stanje sanirati odnosno – dovesti u red i to na način da se jednom zauvijek zaustave nezakonite ovrhe i deložacije, a otetu imovinu vratiti oštećenima. Prvi korak je naravno UKINUTI NEZAKONITE SUDSKE ODLUKE I AKTE, što je zakon već propisao i sud je dužan isto učiniti po službenoj dužnosti, jer nezakonite akte ukida ono tijelo koje ga je i donijelo.

Vladimir Šplajt - Osječki sud - krečenje br. 2 — Vladimir Šplajt – Osječki sud – krečenje zapisnika suda II stupnja

Trenutno stanje pravosuđa i propusti sudova doveli su građane u iznimno tešku i beznadnu situaciju. Samoubojstva, rasute obitelji, nervoza, napadaji panike, stres, srčani i moždani udari, djeca zbog teških situacija u obitelji sve se više opredjeljuju za narkotike, odrasli za alkohol i sl., odlaze iz zemlje u potrazi za boljim životom – sve to nepovratno vodi k potpunom uništenju države.

Pravna sigurnost nužno je potrebna i za privlačenje investitora i povratnika iz iseljeništva

Brojni Hrvati pokušali su se vratiti u Hrvatsku nakon osamostaljenja i ovdje nastaviti posao koji su godinama uspješno vodili izvan Hrvatske. Na žalost, došli su na područje poplavljeno kriminalom. Hrvatska je prekrasna država, cvijetno polje koje bi donosilo obilje plodova kada ne bi bilo kriminala. Ovako, to polje je poplavljeno nezakonitostima koja onemogućuju rast i razvoj, napredak.

Vladimir Šplajt - Osječki sud - krečenje br. 1 — Vladimir Šplajt – Osječki sud – krečenje bilješke

Među građanima dolazi do frustracije i generalne apatije koja rezultira oslabljenim društvom koje se nalazi ispod socijalnom minimuma. Korupcija oslabljuje gospodarski napredak, osiromašuje državni proračun, odbija vanjske investicije i povratnike, pridonosi općem nezadovoljstvu građanstva te stvara socijalnu nejednakost.

Bogati su privilegirani, siromašni opljačkani boluju i umiru

Novi ovršni zakon ovršeniku ne daje nikakva prava. Ojačana je snaga ovrhovoditelja, tj. ovrhovoditelj je uvijek u pravu. I sudac je uvijek u pravu, neovisan i samostaln u postupanju (tako propisuju zakoni) pa sucu koji ne radi svoj posao kako treba ništa ne može ni neposredno viši Županijski sud, ni Vrhovni sud, a ni Pravosudna inspekcija.

Niti jedno od ovih tijela nije nadležno, pa čak i kad uoče propuste u radu i nezakonito postupanje, sankcionirati suca zbog takvog postupanja.

S druge strane, za propuste sudaca – odgovornost snosi Republika Hrvatska pa građani, osim što su oštećeni nezakonitim postupanjem, otimanjem imovine, i višegodišnjim blokadama žiro račun, u slučaju kad se utvrdi nezakonito postupanje sudaca, na kraju, ukoliko se odluče tužiti Državu, naknadu dobivaju iz proračuna, što znači da naknada štete ide iz njihovih džepova.

Nezadovoljnici pravosuđem, prosvjedima od kojih su prvi održali pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu prije tri tjedna, a jučer na Markovom trgu, žele ukazati da je neovisno sudstvo prihvatljivo sve dok su odluke sudaca u skladu sa zakonom i Ustavom.

Drago Raspudic - krivotvorine — Krivotvoreni pečat

Sudske odluke koje su nezakonite, protivne Ustavu, javnom moralu, krivotvorene, nadopisane, ovjerene krivotvorenim pečatom, ili rješenje/presude koje imaju neke druge nedostatke (rješenje donešeno u neradni dan – nedjeljom) moraju biti ukinuti ex tunc, na način da se ukidaju i posljedice proizašle iz takvog nezakonitog rješenja od dana njegovog donošenja, a ne od dana njegovog ukidanja.

Nelogično je da o propustima i o odgovornosti sudaca odlučuju njihova interna tijela

Građanin gotovo da uopće nema mogućnosti „jednakog oružja“ u odnosu na suce. Suci imaju imunitet pa su zaštićeni u svakom pogledu sve dok im Državno sudbeno vijeće ne skine imunitet, a što pak DSV neće učiniti sve dok to ne odluče oni sami, ili po zahtjevu USKOK-a odnosno DORH-a. Prema dosadašnjem iskustvu pitanje je kad će neki obični smrtnik doći na red da se po njegovoj kaznenoj prijavi procesuira neki sudac.

Drago Raspudić - PROSVJED - PALAČA PRAVDE — PROSVJED – PALAČA PRAVDE

S druge strane, Pravosudna inspekcija Ministarstva pravosuđa ima ovlasti samo slati upite. Na prigovor nezadovoljne stranke pošalju upit sucu, ili predsjedniku suda, od kojih dobiju očitovanje koje pošalju natrag stranci koja je stavila prigovor, i to je sve. I nakon utvrđenih nepravilnosti, ne događa se ništa. Ovakvo ponašanje je suprotno zakonu i Ustavu jer su svi u Republici Hrvatskoj dužni, po spoznaji da se radi o kriminalnim i nezakonitim radnjama, dužni isto prijaviti i ako su u mogućnosti spriječiti daljnje činjenje kaznenog djela.

Stanje u pravosuđu je već dugo godina laše, a zadnjih četiri godine, nikad gore.

Promjenama odredbi Ovršnog zakona i ZPP-a 2013 i 2104.. godine došlo je do nekih poboljšanja, ali isto tako i do situacija koje uopće nisu prihvatljive. Npr. kod Zahtjeva za suđenje u razumnom roku, nekad je o istom odlučivao Ustavni sud, pa kasnije Županijski, a sada se zahtjev šalje nadležnom Općinskom sudu. Trebali posebno isticati da gotovo niti jedan predsjednik suda nije poslao prijavu za svojeg kolegu zbog neučinkovitosti ili nemara, te zbog dugotrajnog rješavanja predmeta, a kamo li da pošalje prijavu zbog zlouporabe položaja ili nesavjesnog obavljanja službe. Ako predsjednik suda ne pošalje prijavu za suca koji je prekršio zakon ili Sudski poslovnik, ni nezadovoljni građanin ne može ništa učiniti.

Abolicija četnicima i pomilovanje kriminalcima

Abolirani četnici „očišćeni od grijeha prošlosti“ prisutni su u svim državnim službama, pa i u Saboru RH. S druge strane, oprost „zviždačima“ koji razotkriju kriminal i kriminalne radnje osigurani su Konvencijom protiv korupcije i Kaznenopravnom konvencijom, kao i Strategijom protiv korupcije RH, no ista uopće ne funkcionira u praksi. Komisija za pomilovanja ili ne donosi odluke o pomilovanju, ili ih donosi u nerazumno dugom roku, ili pak (sudeći prema posljednjim događajima od prije nekoliko dana), donosi odluke o pomilovanju počinitelja kriminala, a ne onih koji kriminal otkrivaju na opće dobro i u korist svih građana ove zemlje. Na žalost, abolirane su osobe koje su nesporni počinitelji kaznenih djela, pa čak i ratnih zločina, dok se „zviždači“ ili drugi građani kojima su kaznena djela podmetnuta iz brojnih drugih razloga (UDBA) i protiv njih se vodi postupak bez jednog jedinog dokaza o krivnji ne aboliraju i za njih nema pomilovanja.

Nema jamstva na stečenu imovinu

Zaštita vlasništva i doma je ustavno pravo svakog građanina i temelj Ustava RH. Na žalost, sudeći prema nekim sudskim odlukama u kojima su stranke građani koji su prosvjedovali na Markovom trgu, nema jamstva na stečenu imovinu, niti ima jamstva vlasništva koje Ustav jamči svakom građaninu.

Događa se i da se osobama koje nisu u Hrvatskoj, odnosno privremeno su iseljene, kriminalnim radnjama otima njihovo vlasništvo. Strankama koje nisu prisutne, (pa čak i mrtvim osobama), postavlja se staratelj koji ih zastupa u postupku po odluci suda, a potom se donešene presude objavljuju na oglasnim pločama. Na takav način vlasnik imovine ostaje bez iste a da uopće ne zna za postupak.

Nedavno se tako u Hrvatsku vratila povratnica iz dijaspore i na svojem zemljištu u Zagrebu zatekla je izgrađene dvije višekatnice. Iako je zemljište bilo njezino, na čudan način je prenešeno na treće osobe, koje su prodale zemljište građevinskoj tvrtki koja je na njima izgradila zgrade. Ne treba posebno niti opisivati kako se osjećala vlasnica kada je ugledala izgrađeno. Šok!

Takvim stanjem u pravosuđu ne može se postići niti socijalni mir i stabilnost u zemlji, nema pravne sigurnosti za građane koji žive u Hrvatskoj, a kako bi se moglo očekivati da će povjerenje u pravosuđe imati investitori ili hrvatski iseljenici koji bi željeli vratiti se u Hrvatsku, ali u ovakvu pravnu kaljužu, NE!

Ministar pravosuđa obećao je prosvjednicima primiti ih kroz nekoliko dana, pa ostaje za vidjeti, jesu li novi ministar pravosuđa i nova Vlada RH spremna suprotstaviti se krugovima u čijim je interesu da sudstvo ne funkcionira, obzirom da se upravo zbog nefunkcioniranja pravosuđa i zbog nezakonitih sudskih odluka pune najviše mafijaški džepovi.

Nada Landeka

www.nadalandeka.xyz

USTAVNI SUD RH: “Svi smo, od građana do institucija, obvezni poštovati Zakon, propise, međunarodne ugovore (erge omnes) na kojima počiva javni poredak u hrvatskoj ustavnoj državi

Datum objave: 31. siječanj 2016./Piše: Nada Landeka

Iz nedavne Odluke Ustavnog suda RH, donešene u slučaje Cvjetković, nedvosmisleno proizlazi obveza SVIH u Republici Hrvatskoj na poštivanje Zakona i drugih propisa, Ustava RH i međunarodnih Konvencija i Deklaracija kojih je RH potpisnica.

Zaključujući prema stavu i odluci Ustavnog suda RH, i predstavnici oštećenika austrijskih RBA zadruga, štedionica i banaka, kao i drugih kreditnih ustanova koje su nelegalno isplaćivale kredite na području Republike Hrvatske, slažu se sa uputom najvišeg suda RH, danom svim državnim tijelima, pa i građanima, da su dužni poštovati Zakon RH i Ustav. Istovremeno, dužnici nelegalnih kreditnih ureda i nelegalnih austrijskih zadruga, podsjećaju Ustavni sud RH i na obvezu svih tijela na uspostavljanje „korektnog“ odnosa politike, pravosuđa i naroda, te na ustavnu obvezu zakonodavnih i sudbenih tijela na: jednakost u zaštiti građana u postupku pred sudovima i drugim tijelima.

Samo postupanje uz pravilnu primjenu zakona, poštivanja svih građana uz primjenu načela jednakosti jačaju vjerodostojnost načela „pravičnog suđenja“ i pravne države!

Isti taj Zakon RH i Ustav na koji se poziva Ustavni sud, sve do ulaska Hrvatske u EU zabranio je neposredno obavljanje bankovnih usluga (Dopis HNB-a), Zakon o deviznom poslovanju, kreditori nisu imali ikakve dozvole za obavljanje rada na području Republike Hrvatske. Posebno je znakovito očitovanje austrijskog tijela FMA koji jasno kaže da za poslovanje u Republici Hrvatskoj potrebno je primjenjivati hrvatske propise. Oštećenici austrijskih RBA nelegalnih zadruga se unutar svojih aktivnosti bore za ona prava koja se u pravnoj državi zapravo podrazumijevaju, i koja su svakom hrvatskom građaninu zajamčena Ustavom i Zakonom. Sam Ustav propisuje da akti koji su protivni moralu, zakonu i Ustavu nemaju pravnu snagu. U isto vrijeme, upravo na takvim nemoralnim, nezakonitim i neustavnim aktima temelje se ovršni postupci, nakon kojih se po pravomoćnosti istih domovi dužnika/ovršenika prodaju na dražbama, te se vrše deložacije. Upravo iz tih razloga, radi zaštite Ustavom zajamčenih prava svakog građanina RH i radi zaštite ustavnopravnog poretka koji je ugrožen nepoštivanjem Zakona, propisa, Ustava i Konvencija od strane onih tijela koji bi ih upravo trebali najviše primjenjivati i poštovati, te davati primjer građanima odlukama utemeljenim na važećim zakonima, predstavnici oštećenika RBA zadruga obratili su se za pomoć i podršku i predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović, te saborskom zastupniku Damiru Kajinu (iz prošlog saziva Sabora).

Na žalost, još uvijek se vode medijski i institucionalni ratovi i prepirke oko toga je li nešto oko RBA austrijskih kreditora bilo zakonito ili nezakonito. Za potvrdu zakonitosti dovoljno je pročitati svega nekoliko zakona kojima je reguliran rad stranaca i stranih pravnih osoba u Hrvatskoj, koji svoje djelovanje u Hrvatskoj mogu ozakoniti samo putem registriranih podružnica i osiguranjem potrebnih dozvola nadležnih tijela, u ovom slučaju HNB, Ministarstva financija, HANFE. Još uvijek je nejasno i kako i na koji način su javni bilježnici u RH ovjeravali javnobilježničke akte koji nemaju snagu ovršne isprave, bez sudjelovanja druge strane, bez prisustva tumača, i kako se upravo ti akti priznaju pred hrvatskim sudovima kao važeća ovršna isprava, iako i Zakon o javnom bilježništvu, kao i mnoštvo drugih zakona, pa i sam Ustav RH, propisuju način poslovanja i pravnu regulativu na području RH.

Pravni poslovi sklopljeni suprotno važećim zakonima i propisima, ništetni su pravni poslovi

Trud predstavnika oštećenika RBA nelegalnih institucija, koje nelegalne institucije su, reklo bi se na prilično „čudan“ način stjecali nekretnine u Republici Hrvatskoj, i to uz pomoć onih domaćih tijela, koji na očigledno „čudan“ način primjenjuju domaću pravnu regulativu, iako bi upravo ta tijela trebala prednjačiti kao uzor na poštivanju Zakona i Ustava, nije samo trud za pomoć oštećenicima austrijskih RBA nelegalnih kreditora, već je njihov trud upravo kamen temeljac za uspostavu pravne države u RH i očuvanja ustavnopravnog poretka.

Upravo prema Uputi Ustavnog suda Republike Hrvatske „Odgovornost pojedinca, institucije, zajednice, i obveza na poštivanju Zakona, propisa, Ustava RH, Konvencija, najvažniji je jamac ostvarenja ustavne vladavine u Republici Hrvatskoj.“

Stoga smo svi, od građana do institucija „ obvezni poštovati Zakon, propise, međunarodne ugovore (erge omnes) na kojima počiva javni poredak u hrvatskoj ustavnoj državi.

Svatko je dužan tu činjenicu prihvatiti i poštovati!“ (Ustavni sud RH).

U tom smislu, oštećenici austrijskih RBA zadruga, štedionica i banaka koje su na području Hrvatske nelegalno isplaćivale kredite i poslovale, očekuju da se o njihovom pravu pred pravosudnim tijelima (sudovima, ODO, DORH-u, i drugim tijelima) odlučuje po Ustavu, Zakonu i na osnovu međunarodnih ugovora).

Poštivanjem Odluke Ustavnog suda RH, koji je pozvao sve koji žive i djeluju u Republici Hrvatskoj na obvezu poštovanja Zakona, propisa i međunarodnih ugovora, prava ovršenika žrtava nelegalnih institucija biti će zaštićena, a deložacije i velik broj ovrha zaustavljeno!
www.nadalandeka.xyz

NEZAKONITA OVRHA: Neuredna dostava pismena, onemogućavanje prava na žalbu – razlozi su za stavljanje MORATORIJA NA SVE OVRHE, i za ukidanje nezakonitih sudskih odluka

Datum objave: 07. veljače 2016./Piše: Nada Landeka/Berislav Janković /HAZUD

Neurednom dostavom uz pomoć poštanskih djelatnika i FINE do “zakonite” pljačke novca i imovine i osiromašavanja građana

Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-2747/94 od 6. travnja 1995. godine odlučio je:

“Stranci nije uredno dostavljen poziv za glavnu raspravu kad je dostava obavljena tako da je dostavljač stranci, koju nije zatekao u njezinu stanu, ostavio obavijest da poziv može u određenom roku podignuti na pošti.”

Bolest modernog doba su ovrhe. Naročito ozbiljna bolest su gotovo trajne blokade žiro računa i ovrha na nekretninama radi iseljenja dužnika/ovršenika iz njegovog doma. Europa i svijet, prateći događaje u Hrvatskoj gotovo ne vjeruju da se u našoj zemlji primjenjuje jedna takva zločinačka, genocidna metoda kako bi se otimanjem novca i imovine od dužnika, namirili oktopodi državnog aparata: javni bilježnici, sudstvo, državni proračun, banke, pošta….

Postupak kod pokretanja ovrhe

Ovrhe se, to već svi znaju, pokreće prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne ili ovršne isprave. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donosi javni bilježnik na temelju prijedloga ovrhovoditelja, dok Rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave donosi pvršni sud. Oba postupka po žalbi ili prigovoru ovršenikanastavljaju se voditi u parnici u kojoj ovršenik dokazuje svoje žalbene navode, osporava ovrhu, dokazuje da dug ne postoji ili da je podmiren, da je puno manji, ili pak da je nastupila zastara. Najvažniji postupak u ovoj fazi je UREDNA DOSTAVA Rješenja o ovrsi kako bi ovršenik pravovremeno dospio podnijeti žalbu.

Žalbom se odgađa pravomoćnost, na temelju podnešene žalbe može se podnijeti i prijedlog za odgodu ovrhe, točnije, ovršenik ima mogućnosti u nekom razumnom roku dokazati svoje pravo, pa tako i zaštititi svoju imovinu.

Treći način provođenja ovrhe je prema Ovršnom zakonu i Zakonu o naplati novčanih potraživanja putem FINE. U FINU se dostavlja osnova za ovrhu (FINA ne provjerava zakonitost i utemeljenost ovršne isprave koja je podnešena na naplatu), a FINA istog dana, tj. najkasnije drugog dana blokira račun ovršenika i plijeni novčana sredstva sa njegovih računa. U ovome postupku ovršenik uopće ne zna da postoji ovrha, uskraćeno mu je njegovo osnovno pravo na žalbu, a ukoliko ne pokrene parnicu radi nedopuštenosti ovrhe, odnosno radi stavljanja izvan snage ovršnog akta na temelju kojeg se provodi ovrha, nakon isteka 30 dana zaplijenjeni novac isplaćuje se ovrhovoditelju na račun.

U opisanim fazama, u slučaju neuredne dostave, odnosno u situacijama kada ovršeniku UOPĆE NIJE DOSTAVLJENO RJEŠENJE – grubo su prekršene odredbe Ustava Republike Hrvatske opisane u članku 18. Ustava RH;

„Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.

Pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita.“

I odredbe opisane u članku 19. Ustava RH

„Pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.

Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.“

Osim u Ustavu RH, pravo na žalbu jamči se gotovo u svim postupcima, osim kad postoji neka druga mogućnost pravne zaštite (revizija i slično). Postupanjem FINE, provedbom ovrhe bez da je ovršenicima prethodno omogućeno njihovo pravo na žalbu, i bez obavijesti ovršenicima da je ovrha u tijeku, povrjeđuje se Ustav RH, krše se odredbe Zakona o parničnom postupku, Ovršnog zakona i Zakona o upravnom postupku koji propisuje obveze javnih tijela u odnosu na građane.

Republika Hrvatska i njezina javna tijela koje su produžena ruka Države, nezakonitim postupanjima grubo krše osnovna prava ovršenika, krše Zakone i Ustav Republike Hrvatske, u više oblika i na više načina, dok je najgrublje kršenje prava iskazano upravo u nemogućnosti podnošenja žalbe u postupke neposredne ovrhe, što je suprotno ne samo domaćem pravu i Ustavu već i Europskoj Konvenciji za ljudska prava, kojim je također propisano obvezno pravo na žalbu.

Zakon o upravnom postupku propisuje postupanje javnopravnih tijela i dostavu pismena

Nadalje, ZUP – Zakon o upravnom postupku koji regulira rad javnopravnih tijela, propisuje i način kako moraju djelovati i postupati ta javnopravna tijela. Javne ovlasti omogućuju javnopravnim tijelima istupanje prema drugim subjektima u odnosu nadređenog položaja. Javnopravnim tijelom u Hrvatskoj se smatraju tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne samouprave te pravne osobe koje imaju javne ovlasti. Tijela državne uprave su ministarstva, središnji državni uredi Vlade Republike Hrvatske, državne upravne organizacije i uredi državne uprave u županijama te njihove ustrojstvene jedinice. Druga državna tijela su Hrvatski sabor, predsjednik Republike, Vlada, Ustavni sud te sudovi, državna odvjetništva, pučki pravobranitelji i sl.

Od početka ovršnog postupka, nakon što Javni bilježnik ili sudovi donesu Rješenje o ovrsi, slijedi jedna od najvažnijih karika u ovršnom lancu – a to je OBAVIJEST OVRŠENIKU O POKRENUTOJ OVRSI. Ta obavijest dostavlja se ovršeniku putem Hrvatskih pošta, javnobilježničkim rješenjem ili sudskim rješenjem na koje ovršenik ima pravo žalbe u roku od 8 dana. Način dostave pismena propisuje ZUP u čl. 85., u istom članku ZUP propisuje kako poštar treba postupiti u situacijama kada nikog ne zatekne na naznačenoj adresi.

ZUP- čl.85 st. 3. „Ako dostavljač u naznačeno vrijeme ne pronađe naslovljenu osobu ili ako ona odbije primiti pismeno, dostavljač će ostaviti pismeno u njezinom poštanskom sandučiću ili pretincu ili ako toga nema, na vratima ili drugom za primatelja vidljivom mjestu. Na dostavnici uz ostavljeno pismeno dostavljač će naznačiti razlog takve dostave, dan i sat kad je ostavio pismeno i potpisati se.”

Čl. 85. st. 4 „Kad dostavljač prilikom pokušaja dostave sazna da postoje razlozi zbog kojih pismeno uopće nije moguće uručiti naslovljenoj osobi, pismeno će vratiti pošiljatelju uz naznaku razloga zbog kojih pismeno nije moguće dostaviti“.

Podaci koje nam je dostavio gospodin dipl.oec. Berislav Janković upućuju na grubu povredu prava, na krivotvorenje odnosno pogrešno tumačenje zakona od strane Hrvatskih pošta, i od strane FINE, zbog čega cijela situacija upućuje pomisao da se radi o dobro organiziranom mafijaško-pljačkaški pohodu potpunom eliminacijom jedne od stranaka iz postupka, u ovom slučaju ovršenika.

Pošta krivotvorila Zakon pa svojom Uputom o dostavi poštanskih pošiljaka pomaže ovrhovoditelju

Iz opisanog članka ZUP-a jasno je da je poštar dužan uručiti sudsko rješenje primatelju. Primjenjujući iskrivljene zakone i internu Uputu Hrvatskih pošta došlo je do situacije da poštari važna sudska rješenja ostavljaju posvuda, u poštanske sandučiće, prikače ga na ograde, „u kutiju za mačke“, predaju ga ljutom i mrzovoljnom susjedu koji vas mrzi, mužu ili supruzi s kojim ste u žestokoj svađi ili pred brakorazvodnom parnicom, zaboravljivom djedu ili baki….. bezbroj je načina manipulacija kojima se ovršeniku nanosi šteta i onemogućuje njegovo osnovno pravo na spoznaju da postoji ovršni postupak pokrenut protiv njega, i da na isti ima pravo na žalbu.

Od glasnogovornika “Pošte” dobivene su “Upute za obavljanje poštanskih usluga” kao i iz njih izveden šalabahter “R-OK-493-14-3 Tablice” kojim se koriste poštari u svakodnevnom radu. Usporedbom odredbi čl. 85 st.3. i 4. ZUP-a koje se odnose na osobnu dostavu sa tekstom priloženih dokumenata Pošte, može se utvrditi da je Pošta u svojim dokumentima “preskočila” najbitnije odredbe, te je tako krivotvorila zakon, sve uz znanje Ministarstva uprave i Upravnih sudova koji namjerno sustavno forsiraju na ovaj način često neurednu dostavu, a sve radi pogodovanja mafiji u državnoj, regionalnoj i lokalnoj upravi, a na štetu primatelja.

Na tako izvršen način dostavu smatraju urednom. Odnosno, ako vas ne zateče kod kuće, poštar na temeljuUpute za obavljanje poštanskih usluga, na preporučenu poštu stavlja različite oznake, a najčešće, „ODSELIO“, „OBAVIJEŠTEN NIJE PREUZEO POŠILJKU“, i sl. ili ostavlja obavijest u sandučiću, odnosno predaje istu prolazniku, susjedu, prijatelju, neprijatelju……

Postavlja se pitanje tko je obavijestio poštara da je osoba na kojeg je naznačena pošta ODSELIO, odnosno, na koji je to način osoba obaviještena, ali nije primila pošiljku. Takvo obavještavanje se pred hrvatskim sudovima smatra „UREDNOM DOSTAVOM“, odnosno obavijesti, te se u daljnjem postupku smatra da se osoba nije odazvala sudskom postupku, nije pravovremeno podnijela žalbu, ili što je najgore, sudsko rješenje na koje se osoba nije žalila postaje pravomoćno takvom neurednom dostavom, odnosno, nakon povratka iste pošiljatelju, na temelju „OBAVIJEŠTEN NIJE PREUZEO POŠILJKU“ presuda odnosno rješenje oglašava se na oglasnoj ploči suda, i nakon 8 dana postaje pravomoćno.

I sve se to događa bez znanja osobe koja je tužena ili ovršenik u tom postupku!

Nakon pravomoćnosti slijedi ovrha i blokiranje žiro računa, a da osoba koju se ovršuje i blokira zapravo uopće ne zna da postoji postupak koji se vodi. I sve to zbog pogrešne primjene zakona i Ustava RH koji u svojem opisu – upućuje na obvezu UREDNE DOSTAVE i PRAVA NA ŽALBU.

Berislav Janković koji je prigovorio u svojem sudskom postupku, pa i pošti na takvo postupanje, a dobio je i spor, sumnja da se radi o namjernoj manipulaciji na štetu primatelja, jer se opisanim “propustima” namjerno generira ogromna količina neuredno dostavljene pošte, ujedno i kršenje prava na žalbu, a čega je krajnja posljedica veliki broj neutemeljenih ovrha.

Sumnja na počinjenje kaznenog djela i zlouporabe položaja

Ovakva situacija ne samo da je povod za podnošenje kaznenih prijava protiv odgovornih, već je to i jaki pravni razlog za podnošenje ZAHTJEVA ZA TRENUTNI MORATORIJ NA SVE OVRHE I SVE BLOKADE ŽIRO RAČUNA, dok se ne ispita urednost dostave, propisane i zajamčene zakonom.

Neuredna dostava, jedan je od važnih razloga za povrat u prijašnje stanje, obnovu postupka, i druge važne postupke kojim se štite prava stranke u postupku, a ukoliko utemeljeno dokaže povredu tih prava.

Dokument “Upute za obavljanje poštanskih usluga” od 1.7.14. dostavljen je po zahtjevu gospodina Berislava Jankovića, primljen 21.1.15. od službenika za informiranje Hrvatske pošte Damira Jakovca.

OSOBNA DOSTAVA - UPUTE O DOSTAVI POŠTANSKIH POŠILJAKA

“Upute za obavljanje poštanskih usluga“su temelj za pisanje dokumenta “R-OK-493-14-3 Tablice” , poštanskog “šalabahtera” za postupanja poštara na terenu.

Sporni postupak osobne dostave obrađen je u poglavlju 7. POSTUPAK S PISMENIMA UPRAVNOG POSTUPKA, 7.1 Posredna dostava i 7.2 Osobna dostava u člancima 161-165.

UPUTE Hrvatskih pošta o dostavljanju pošte:

3.1 Posredna dostava – Članak 143. st. (1) Pismeno koje na omotnici ima oznaku: „Parnični postupak“ ili „Ovršni postupak“, a može imati i oznaku: „Ostavinski postupak“, „Izvanparnični postupak“,„Registracijski postupak“, „Građanski postupak“ i dr., uručuje se osobno primatelju, njegovu zakonskom zastupniku ili punomoćniku, a ako se primatelj ne zatekne u stanu, pismeno se može uručiti odraslom članu kućanstva, koji je dužan primiti pismeno.

(2) Ako se pismeno ne može uručiti osobama navedenim u stavku 1. ovog članka,pismeno se može uručiti kućepazitelju ili susjedu, ako oni na to pristanu.

3.2 Osobna dostava

3.3 Isporuka pismena parničnog i ovršnog postupka u poštanski pretinac

Članak 145. „Za pismeno koje se uručuje u poštanski pretinac u pretincu se ostavlja Obavijest o prispijeću pošiljke (obr. P-99) u kojoj je naznačeno mjesto i rok od pet (5) radnih dana u kojem primatelj može podići pismeno. Na pismenu i Povratnici – dostavnici naznačuje se dan kada je u pretincu ostavljena ta obavijest. Ako primatelj ne podigne pismeno u naznačenom roku, pismeno se vraća pošiljatelju s napomenom: „Obaviješten, nije podigao pošiljku“, što se ovjerava potpisom i otiskom žiga.

Obavijest o pokušanoj dostavi pismena (obr. P-99c) s upozorenjem da će se dostava obaviti preko oglasne ploče suda

3.5 Postupak prilikom vraćanja pismena parničnog i ovršnog postupka

Članak 147 st. (1) U slučaju kada se pismeno vraća pošiljatelju zbog toga što nije moglo biti uručeno primatelju, radnik je obvezan navesti razlog zašto pismeno nije moglo biti uručeno (umro, nepoznat, odselio i slično ili odbio primitak) i napomenu ovjeriti svojim potpisom i otiskom žiga.

(2) Ako se pismeno za koje je ostavljena Obavijest o prispijeću pošiljke vraća zbog toga što ga primatelj nije preuzeo u propisanom roku u poštanskom uredu, radnik je obvezan na pismeno staviti napomenu: „Obaviješten, nije podigao pošiljku“ i ovjeriti ju svojim potpisom i otiskom žiga (a u informatičkom sustavu je napomena: „Nije tražio“). Ako je osoba na službenom putu, liječenju, ili zbog nekih drugih razloga se ne nalazi u domu cijelih pet dana, te ne zna za postojanje pošiljke, dostava se svjedno smatra urednom, pošiljka se vraća pošiljatelju, nakon čega se objavljuje na oglasnoj ploči i po proteku roka od 8 dana postaje pravomoćna.

Iz navedene Upute vidljivo je da su skoro u potpunosti izigrane ili preskočene odredbe ZUP-a čl.85, st.3. i 4., jer se nigdje ne spominje „druga dostavnica uz ostavljeno pismeno” na kojoj će “dostavljač naznačiti razlog takve dostave, dan i sat kad je ostavio pismeno i potpisati se“, niti je takva obavijest u praksi ikada dostavljena osobi koja je naznačena kao primatelj.

Nadalje, odredba iz čl.85 ZUP-a st. 4. ZUP-A „Kad dostavljač prilikom pokušaja dostave sazna da postoje razlozi zbog kojih pismeno uopće nije moguće uručiti naslovljenoj osobi, pismeno će vratiti pošiljatelju uz naznaku razloga zbog kojih pismeno nije moguće dostaviti.“ je u članku 165. Uputa za obavljanje poštanskih usluga“ u potpunosti “prepjevana” i sada glasi:

“Pismeno po upravnom postupku vraća se pošiljatelju samo u slučaju kada pismeno nije moguće uručiti zato što je primatelj umro, odselio, nepoznat, ne postoji više na toj adresi i slično, a radnik je obvezan na pismenu navesti taj razlog i ovjeriti ga svojim potpisom i otiskom žiga.”

HP krivotvoritelji su zakonom općenito, dakle iz više mogućih razloga, predviđenu “nemogućnost uručivanja naslovljenoj osobi” u svojim “Uputama…” slobodnom interpretacijom zakona prepjevali u “samo u slučaju, smrti, selidbe, nepoznatosti ili nepostojanja i slično”.

Mogućnost povrata pošiljke pošiljatelju iz bilo kakvog razloga uopće nije navedena u “šalabahteru”, tako da poštar ima samo mogućnost da pošiljku uruči bilo kome, bilo gdje i na bilo koji način.

Za HP krivotvoritelje npr.: službeni put, godišnji odmor, liječenje… ne postoji kao objektivan razlog nemogućnosti neuručivanja pošiljke.

U HAKOM-u kao tijelu nadležnom za HP su gospodinu Berislavu Jankoviću rekli da oni nadziru samo opće akte i da nisu nadležni za nadzor internih “Uputa…”bez obzira ne očitu nezakonitost istih. Jednak odgovor dobili smo i od HANFE zadužene za nadzor FINE.

Iz svega se dade zaključiti da se ne radi ne samo o neusklađenosti “Uputa…” sa zakonom, već o namjernom krivotvorenju ionako loših zakonskih odredbi radi pogodovanja ovršnoj mafiji.

Pošta je odbila gospodinu Jankoviću dostaviti “Upute….” koje su bila na snazi prije ovih zadnjih, pa on s pravom sumnja da skrivaju dokaz o kontinuitetu počinjenja kaznenog djela.

Nazire li se kraj ozakonjenoj pljački?

Na žalost, Hrvati su kroz dugi niz godina navikli na „legalno“ otimanje imovine: konfiskacijom, komasacijom, nacionalizacijom, pretvorbom i privatizacijom, ovrhama na nekretninama i blokadama žiro računa, predstečajnim nagodbama. Prividno je izgledalo da takva pljačka počiva na pravnim temeljima, međutim, zadnjih nekoliko godina postalo je legalno oteti nečiju privatnu imovinu na način da se vlasnik/ovršenik/tuženik, izostavi iz upravnog, parničnog ili ovršnog postupka neobavještavanjem o istom, jer je eventualno sudsko pismeno kojim se izvještava o pljački ostavljeno na nekoj ogradi, u nekoji kutijici, kod nekog mrzovoljnog djede ili susjeda, ili pak oglašeno na zidini nekog xy suda, a zatim cijeli postupak proglasiti LEGALNIM NAČINOM PROMJENE VLASNIŠTVA.

Dobro uhodani recept postao je odličan, dobro provjeren način za punjenje džepova ovršne mafije.

Opisanom nezaonitosti došlo je do kršenja prava na desetke tisuća građana u ustavnim postupcima i do kršenja prava SVIH BLOKIRANIH U FINI obzirom na propis ZUP-a kako se provodi izvršenje (provedba pravomoćnog rješenja);

„IZVRŠENJE – Članak 133. ZUP-a

„St. (1) Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno.

St. (2) Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe.

St. (3) Drugostupanjsko rješenje kojim se rješava upravna stvar postaje izvršno dostavom stranci.

Dakle, u sva tri stavka odredbi čl. 133 ZUP-a propisano je da se Rješenje može provesti tek NAKON ŠTO JE RJEŠENJE PRIMILA STRANKA. FINA nezakonito provodi sva Rješenja o ovrsi, bez da je ovršenik podnio žalbu, i prije nego li su stranke obaviještene da je ovršni postupak i započet, a kamo li da je provedena zapljena novčanih sredstava po računima.

Radi se o nezakonitosti koja predstavlja namjerno i sustavno kršenje prava desetaka tisuća stranaka u upravnim postupcima, čime je velika većina dostava sudskih pismena građanima, od kada se provodi “dostava po ZUP-u” neuredna i nezakonita, a sve zahvaljujući Pošti i HAKOM-u.

Neuredna i nezakonita dostava – osnov su za povrat u prijašnje stanje, obnovu postupka, ukidanje klauzule pravomoćnosti Rješenja o ovrsi i drugih pravomoćnih sudskih akata (ODLUKA USTAVNOG SUDA RH)

Sudovi i lokalna samouprava namjerno neuredno i nezakonito šalju svoju poštu koju onda HP dostavlja (?) još neurednije, a sve uz blagoslov HAKOM-a. Sve je prepušteno diskrecijskim ocjenama seoskih poštara, a čija se (ne)postupanja kasnije moraju pobijati u drugim postupcima.

I Zakon o parničnom postupku neurednu dostavu pismena tretira kao BITAN PROPUST:

Način dostave:

Članak 133. „Pismena se dostavljaju preko pošte ili preko određenoga sudskog službenika, odnosno sudskog namještenika, preko nadležnoga tijela uprave, preko javnoga bilježnika ili neposredno u sudu odnosno elektroničkim putem u skladu s posebnim zakonom”

ODLUKA USTAVNOG SUDA RH – kojom Ustavi sud RH ukida sudsko Rješenje zbog neuredne dostave

Mjerodavne odredbe ZPP-a glase:

Članak 354. stavak 1. točka 7. Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji: (…)

ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

Članak 141. Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena kome od njezinih odraslih članova domaćinstva, koji je dužan primiti pismeno. Ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno će se predati kućepazitelju ili susjedu, ako oni na to pristanu.

Ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta se osoba tu ne zatekne, dostava se može obaviti osobi koja na istom mjestu radi, ako ona pristane da primi pismeno.

Članak 142. stavak 2. Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava ima obaviti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kojem mjestu mogao tu osobu zateći i ostaviti joj kod jedne od osoba navedenih u članku 141. stavku 1. i 2. ovog zakona pismenu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu odnosno na svom radnom mjestu. Ako i nakon toga dostavljač ne zatekne osobu kojoj se pismeno ima dostaviti, postupit će se prema odredbama članka 141. ovog zakona, i time se smatra da je dostava obavljena.

Iz obrazloženja pobijanih rješenja i navoda ustavne tužbe proizlazi da je podnositelju povrijeđeno postupovno pravo tijekom donošenja prvostupanjskog rješenja, koju povredu nije otklonio drugostupanjski sud.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske tim je povredama dao značaj relativno bitnih, unatoč jasne odredbe članka 354. stavka 1. točke 7. ZPP-a, odnosno značaj povreda koje nisu dovele do ograničavanja raspravnog načela u ovom postupku, čime je odstupio od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke, broj: Rev-2747/94 od 6. travnja 1995. godine:

“Stranci nije uredno dostavljen poziv za glavnu raspravu kad je dostava obavljena tako da je dostavljač stranci, koju nije zatekao u njezinu stanu, ostavio obavijest da poziv može u određenom roku podignuti na pošti.”

Također, Ustavni sud je zauzeo identično stajalište u svezi neurednosti dostave u odluci broj: U-III-2028/2002 od 8. srpnja 2004. godine (“Narodne novine”, broj 101/04.).

Ustavni sud utvrđuje da je time podnositelju osporenim rješenjima povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava, koji glasi:

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

Pravo na pravično suđenje u postupovnom smislu u ovom slučaju povrijeđeno je, jer podnositelju nije bila dana mogućnost iznositi činjenice i predlagati dokaze……………..

Dakle, povrijeđeno je načelo jednakosti sredstava koje na raspolaganju moraju imati obje parnične stranke, jer se prvostupanjsko rješenje o povlačenju tužbe nije moglo donijeti bez saslušanja podnositelja. Ročište se nije smjelo održati, a prijedlog tužitelja je trebalo dostaviti podnositelju radi očitovanja. Da se podnositelj nije u roku od 15 dana očitovao o izjavi tužitelja, tek tada bi se moglo donijeti rješenje o povlačenju tužbe u tom predmetu, u skladu s navedenom odredbom druge rečenice stavka 2. članka 193. ZPP-a.

Načelo jednakosti sredstava samo je jedan izraz pojma pravičnog suđenja koji uključuje i temeljno pravo stranke da postupak bude kontradiktoran. Samo kontradiktoran postupak daje strankama mogućnost uvida te izražavanja svog mišljenja o stavovima ili dokazima koje predlaže suprotna stranka.

Stranke pred sudom moraju imati jednaka postupovna jamstva i uživati jednaka postupovna prava. Ukoliko ta prava nisu izjednačena, takav postupak neposredno predstavlja povredu prava na pravično suđenje zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava. /USTAVNI SUD RH U-III-4044/2003/

Sve navedeno snažan je temelj za kolektivni zahtjev prema FINI, Ministarstvu financija, Ministarstvu pravosuđa i Vladi Republike Hrvatske da se ispita zakonitost postupanja ovršnih sudova i FINA, a u vezi neuredne dostave, a da se do tada DONESE MORATORIJ NA SVE OVRHE.