Slučaj Landeka u Kući ljudskih prava

I ‘Slučaj Landeka’ u Kući ljudskih prava

RH zbog zatvaranja zdravih u ‘ludnicu’ prijavljena Komitetu protiv torture UN-a 

Kuća ljudskih prava Zagreb zatrpana je, u zadnje vrijeme, brojnim prijavama kršenja ljudskih prava u Republici Hrvatskoj zbog čega djelatnice te udruge jedva stižu obraditi sve slučajeve, ističe Sanja Sarnavka, civilna aktivistica i čelnica te udruge.

Jedan od najnovijih slučajeva kojim će se baviti Kuća ljudskih prava Zagreb je medijska diskreditacija Nade Landeke, poznate prijaviteljice korupcije i kriminala i predsjednice ‘Veronika Vere’, udruge koja se bavi zaštitom žrtava hrvatskog pravosuđa.

Valja napomenuti da su ‘Veronika Vera’ i Nada Landeka u zadnje vrijeme posebnu pažnju posvetile raskrinkavanju djelatnosti ilegalnih kreditnih ureda i zadruga, odnosno lihvara koji pod prešutnom zaštitom hrvatske države već godinama izbacuju na tisuće hrvatskih građana iz svojih domova (u čemu vjerojatno svoje prste imaju i pojedini suci, javni bilježnici te odvjetnici, a po svemu sudeći i vrlo visoko pozicionirane osobe unutar Hrvatske vlade) te malverzacija Hrvatske banke za obnovu i razvitak.

- Slučaj Nade Landeke je neobičan i dosta zanimljiv. U petak će gospođa Landeka doći u Kuću ljudskih prava te razgovarati s našom odvjetnicom, da vidimo o čemu se tu u stvari radi – kaže Sanja Sarnavka te dodaje da je to samo jedan u moru prijavljenih slučajeva kršenja ljudskih prava u Hrvatskoj.

Podsjećamo ovdje da je Večernji list, bez pravog povoda, prije nekoliko dana objavio izrazito senzacionalistički i profesionalno te moralno dvojbeni tekst o Nadi Landeki, ‘udarajući’ aktivisticu ispod pojasa. Bavili su se, naime, njezinim navodnim privatnim životom. Što je prava pozadina tog medijskog blaćenja ‘zviždačice’ i aktivistice, pokušat će otkriti djelatnice Kuće ljudskih prava Zagreb.

http://www.hazud.hr/udba-na-djelu-tko-stoji-iza-organiziranog-visemjesecnog-zlostavljanja-nade-landeka-tajnice-hazud-a-i-predsjednice-udruge-za-zastitu-zrtava-pravosuda-i-zasto/

Sanja Sarnavka potvrdila nam je, osim toga, da se spomenuta civilna udruga zadnjih dana posebno bavila i skandaloznim slučajem prisilne hospitalizacije Ivana Pranklina, bivšeg sudskog dostavljača zagrebačkog Općinskog kaznenog suda kojega je zbog navodne prijetnje prijavio sudac Marko Benčić te koji je bez istinskog psihijatrijskog vještačenja proglašen psihički bolesnim te opasnim za okolinu, nakon čega je ekspresno pospremljen u bolnicu u Vrapče.

- Taj slučaj je užasan i na liniji je sa sličnim slučajem Marka Franciškovića koji je posve zdrav gotovo godinu dana proveo na prisilnom psihijatrijskom liječenju. O svemu tome, s posebnim naglaskom na problem prisilnih hospitalizacija u Hrvatskoj, pisali smo Komitetu protiv torture pri UN-u. Detaljno smo u tom izvještaju opisali i skandalozni slučaj Pranklin. Užasava nas činjenica da je liječnik Ivanu Pranklinu rekao da ni slučajno ne idu u Kuću ljudskih prava – ističe Sanja Sarnavka, te dodaje da će, osim Komitetu protiv torture, Hrvatsku zbog problematičnih prisilnih hospitalizacija prijaviti i Vijeću za ljudska prava.

- Ići ću osobno u Genevu lobirati da posebnu pažnju obrate na prisilne hospitalizacije u Hrvatskoj, pa tako i na slučaj Ivana Pranklina. Nevjerojatno je da je hrvatsko pravosuđe ‘slučaj Pranklin’ riješilo u svega četiri dana!

Žalbu na prvostupanjsku presudu dobili su, naime, 27. srpnja, a 1. kolovoza već su presudili na Pranklinovu štetu te su ga samo nekoliko dana kasnije u potpunoj medijskoj tišini, usred sezone godišnjih odmora, pospremili u Vrapče.

Drugi slični slučajevi rješavaju se obično desetak godina! Očito je da su iskoristili vrijeme kada su mnogi civilni aktivisti i novinari na godišnjem odmoru, kako bi u tišini, bez medijskog zapitkivanja, skinuli taj vrlo problematičan slučaj s dnevnog reda. U oči bode činjenica da je i u ovom skandalu u glavnoj ulozi opet bio sudac Marko Benčić. Indikativno je da se u toliko mnogo problematičnih slučajeva pojavljuje uvijek isti sudac (koji je presudio u spornim slučajevima Marku Franciškoviću, aktivistu Tonči Majiću, novinarki Slavici Lukić….). Očito je da to nešto govori i o tom sucu, ali i o hrvatskom sudstvu.

http://www.hazud.hr/sarnavka-zbog-strahota-s-franciskovicem-netko-mora-odgovarati-dr-bisko-budite-pristojni/

Žalosno je što sporne postupke pojedinih sudaca u Hrvatskoj nemate kome prijaviti, što znači da ne postoji mehanizam kontrole problematičnih sudaca poput Benčića. Doznala sam da je isti sudac na sudu izjavio da ga Marko Francišković ‘prijeteći gleda’. Pitam se kome tu u stvari treba psihijatrijska pomoć: sucu Benčiću, ili onima koje prijavljuje i osuđuje zbog navodnih prijetnji – zaključuje Sanja Sarnavka, predsjednica udruge B.a.b.e. i jedna od djelatnica Kuće ljudskih prava Zagreb.

-         Od obitelji Ivana Pranklina doznali smo pak da je Ivan uspio u zakonskom roku podnijeti ustavnu tužbu na presudu kojom ga se osuđuje na prisilno psihijatrijsko liječenje. Obitelj Pranklin pokušava, osim toga, za Ivana ‘izboriti’ nešto što ne bi trebalo biti sporno: mogućnost na drugo liječničko mišljenje, odnosno na novo psihijatrijsko vještačenje (prvoga nije ni bilo jer je Pranklin – svjestan opasnosti da bi mu se uz istog vještaka i istog suca moglo dogoditi isto što i Franciškoviću – odbio vještačenje)!

-         - Ivan se i dalje nalazi na odjelu forenzike u Vrapču, kod dr, Haida. Premda je i tamo zaključan i prisilno prima terapiju, bolje se osjeća nego u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj, gdje je doista proživljavao torturu najgore vrste. U kratko vrijeme tamo je smršavio čak 26 kilograma, od pravosudnih policajaca dobivao je šamare bez ikakvog razloga, a nije se tjednima nigdje mogao kretati… Teško je i opisati što mu se sve događalo. Prema njegovim riječima, Svetošimunska je vjerojatno gora i od zloglasnog američkog logora Guantanama, što su neki bivši zatočenici te zatvorske bolnici, poput gospodina Anđelića, već svjedočili za pojedine medije – ističe Ksenija Pranklin, sestra Ivana Pranklina.

http://www.hazud.hr/skandal-ivana-pranklina-novoga-franciskovica-u-vrapcu-ce-lijeciti-dr-haid-koji-je-odgovarao-zbog-skandala-s-mirjanom-pukanic/

-         Podsjetimo ovdje da je Ivica Anđelić, bivši vlasnik tvrtke ‘Mirna Vala’ iz Vinišća kraj Trogira, prije dvije godine također završio na psihijatriji Svetošimunske bolnice. Nakon što je izišao, za jedan je portal izjavio da je ‘zloglasni američki zatvor Guantanamo nejobičniji hotel za Svetošimunsku bolnicu’

- Prestrašno je i neopisivo kako tamo muče ljude. Samo onaj tko je to  proživio zna o čemu pričam. Tko god tamo uđe, misli da nikada više neće izaći. Čovjek jednostavno izgubi svaku nadu. Mnoge bolesnike, ali i zdrave ljude, stalno prebijaju, vežu ih, te ih fiksaju snažnim lijekovima koji ih posve ošamute. Gledao sam kako pred ostalim bolesnicima pravosudni policajci mučki prebijaju momka iz Splita samo zato jer je odbio primit lijek – izjavio je svojedobno Anđelić za portal Tjedno.

-         Sudeći prema traumama koje je sve donedavno u istoj ustanovi proživljavao Ivan Pranklin, a prije njega i Marko Francišković, ništa se u međuvremenu nije promijenilo.

Autor; D.K.

UDBA NA DJELU: Tko stoji iza organiziranog, višemjesečnog zlostavljanja Nade Landeka, tajnice HAZUD-a i predsjednice Udruge za zaštitu žrtava pravosuđa i zašto?

ZAŠTO MUP I DORH NISU PUNE DVIJE GODINE  ODRADILI SVOJ POSAO I  SUKLADNO ZAKONU ZAŠTITILI ŽIVOT I RAD NADE LANDEKA? Postoje li u Hrvatskoj građani drugog reda s jedne strane i privilegirane osobe sumnjivih aktivnosti s druge strane?

  

Jučerašnji prljavi napad Ivana Šalaja izjavama klevetničkog, uvredljivog i sramotnog sadržaja,  kojim podmetanjima je pokušao diskreditirati rad i ime Nade Landeka, predstavnice Udruge Veronika Vere – za zaštitu žrtava pravosuđa i tajnice HAZUD-a u Hrvatskoj, a koji je putem portala Večernji list postao   dostupan široj javnosti, autor novinar Zvonimir Markač iz Koprivnice, samo je „šlag na torti“ kojim je „začinjeno“  višemjesečno podmetanje, napadi na rad pa i na život, čast i ugled, i na obitelj (privatni život)  Nade Landeka.

Landeka je već mjesecima progonjena i zlostavljana putem interneta,  virtualno, putem facebook profila Branimira Petranovića Make/Žakline Bujdić – vlasnika tvrtke za posredovanje kreditima i osiguranja Makafinanz Ag, Švicarska, Schafhausen,  Mirjane Babić (Djordjić), Damira Ajdukovića – Tinkija (Tinki dalmatinski galeb) i drugih osoba okupljenih kao grupa, i  u zločinačkoj facebook grupi UDRUGA – ŽRTVE NADE LANDEKA,  putem elektronske pošte info@makafinanz.ch,  te  raznih internet portala na kojima su objavljivane neistine, uz povremeno uključivanje i drugih lažnih ili pravih – Landeki nepoznatih osoba na facebooku koji imaju zadatak dijeliti uvrede, dezinformacije i laži putem mailova i facebook inboxa .

Kaznena prijava protiv počinjenja ovih kaznenih djela predana je MUP-u i DORH-u dana  18.06.2013., 13.08.2013.g.,  15.10.2013., MUP-u i DORH-u, u prosincu 2013 godine, te nadopuna  u veljači 2014 godine,  ožujku,  te posljednji puta 09.08.2014. godine, 14.08.2014. u nekoliko navrata sve do jučer.   Zbog ovog rijetko viđenog višegodišnjeg zlostavljanja grupe nad pojedincom – Nadom Landeka i njenim suradnicima od jučer su svoju podršku dale i najpoznatije hrvatske i međunarodne Udruge za zaštitu ljudskih prava. 

Darinka Prežec i Mirsad Micko Grcić    Članak iz Narodnog lista o prijevarama s kreditima

Kako je o ovom zlostavljanju već pisano više puta, naročito nakon prošlogodišnje  objave sramotnog videa sa identičnim sadržajem i identičnom osobom u glavnom liku Ivana Šalaja, snimljenog  u realizaciji Udruge Živi zid i njihovog aktiviste Danijela Padovića, samo ćemo načiniti poveznicu na događaje, i ljude koji u tim napadima sudjeluju.

NADA LANDEKA – DEMANTI TEKSTOVA OBJAVLJENIH NA RADIO LIBERUMU – POTPISNIK TEKSTOVA IVA ANZULOVIĆ    http://trosjed.net.hr/ekipa/veronika_vere/blog/

Zanimljivo je da se u internetski teror i ovo dugotrajno zlostavljanje uključene  osobe bez kriterija, osobe dvostrukih mjerila,  koje uopće ne žele komunicirati nakon što odrade zadatak za koji su naručeni, vjerovatno i plaćeni,  i ono što je suprotno svim pravilima i zakonima – ne zanima ih priča ili dokazi druge strane niti drugoj strani daju priliku nešto za reći u svoju obranu. Da je to istina, dokazuje  prepiska sa Živim zidom – koji je višekratno  na uvid dobio svu pravomoćnu  dokumentaciju kojom se dokazuje o kriminalnim radnjama Darinke Prežec, Ivana Šalaja i Jasne Marić, te dokazi da je osoba koju svojim aktivnostima  podržavaju zapravo osoba koja se u javnosti predstavlja kao bankar.

Članak o bankarskim prijevarama             Branimir Petranović Maka

Koliko ima istine u vijesti o tome kako je Tino Ropar, jedan od osnivača Živog zida, ucjenjivao svoju bivšu djevojku tražeći od nje razne usluge http://www.vecernji.hr/zg-vijesti/osnivac-zivog-zida-uhicen-zbog-podvodjenja-i-prijetnji-bivsoj-curi-596345   ne znamo, ali ono što sa sigurnošću znamo da je Nada Landeka upravo preko aktivista Živog zida  – Danijela Padovića,  Mirjane Babić (Marica Djordjić), Ive Anzulović, Mirsada Micka Grcića, Damira Ajdukovića – višemjesečno  izložena uhođenju, mobingu,  javnom linču, reketu, ozbiljnim prijetnjama, širenju laži i neistina,   pa i ucjeni za što je predana kaznena prijava DORH-u još 2013 godine.

                                                                                         Aktivisti Živog zida sa Darinkom Prežec

Vrhunac njihovih „aktivnosti“ je bio upad upravo ove ekipe u poslovni prostor – koji je u posjedu Nade Landeka, gdje su od vlasnika poduzeća koji tamo posluje, tražili da se novac koji duguje trgovačkom društvu – vlasništvo Nade Landeka isplaćuje drugim osobama – u ovom slučaju na račun Ivana Šalaja????  Što je to, ako nije reket? Osim upada u poslovni prostor, reket i mobing vrši se preko facebook profila Mirjane Babić – koja do jučer na svojem faceook profilu imala objavljenu  hakiranu dokumentaciju koja pripada Nadi Landeka i drugim osobama a cirkulirala je isključivo Landekinim mailom i nije javno dostupna dokumentacije, te Mirjana Babić  (Djordjic) nije imala ničije dopuštenje za objavu iste. Kako je Mirjana Babić mogla doći do dokumentacije i službenih mailova  osim krađom, objasniti će djelatnicima MUP-a koji su Landeku uvjerili da će oni to  otkriti i sankcionirati! 

  

Dio hakirane dokumentacije i elektronske pošte  objavljene na facebook profilu Mirjana Babić

Niti jedna od udruga koja djeluje na aktivističkoj sceni, ni njihovi aktivisti,  nisu  ovlašteni nikom suditi, niti javnim linčom donositi svoje osobne presude.  Javni linč, ma o kome se radi je protuustavan, ali kad se radi o istovremeno svjesnoj zaštiti pravomoćno osuđenih osoba i deklariranih  kriminalaca a  na štetu boraca za pravdu i protiv korupcije, onda se nameću brojna pitanja i zaključci.

Osim toga, krajnje je smiješno da Udruga ili Građanska akcija koja istovremeno štiti građane od bankara i bankarskog nasilja na svojem facebook profilu veliča švicarskog bankara štiteći ga, dok on  preko njihovih članova napada osobe protiv kojih nešto isključivo osobno  ima, u ovom slučaju napad je bio usmjeren na predsjednicu Udruge koja je razotkrila rad kreditnih ureda u Hrvatskoj i neviđenju pljačku Hrvata.

Još je zanimljivije, da ako se već donose  osobni sudovi, koji sukladno Europskoj konvenciji, Deklaraciji o pravima čovjeka i Ustavu RH nikako ne bi smjele biti uvrede  i osobne kvalifikacije utemeljene na vrijeđanju i osobnom životu pojedinaca,  da su ti sudovi drastično različiti u odnosu na njihove aktiviste i one druge – koji im nisu dragi i ne pripadaju NJIMA. Pa tako  ONI  mogu oko sebe okupljati bivše zatvorenike kao članstvo ili suradnike, ili njihovi aktivisti smiju biti u vezi sa zatvorenicima, dok druge osobe linčuju i prije donošenja pravomoćnih presuda ili zbog njihovog angažmana oko zaštite nevino optuženih!

Kako linčuju – može se vidjeti na facebook profilu Mirjane Babić (Djordjic) u čijoj arhivi Fotografija je pune dvije godine bilo pospremljeno preko 30 dokumenata prikupljenih hakiranjem privatne i službene elektronske pošte Nade Landeka.  Nakon prijave MUP-u o hakiranju elektronske pošte Mirjana Babić (Djordjić)  je iste maknula, očigledno jako dobro upućena u sve poduzete radnje i činjenicu da se radi o krađi (hakiranju) i kaznenom djelu.    Landekina  elektronska pošta puna je dokumenata što osobnih, što poslovnih, a što tuđih, jer kao predsjednica Udruge Veronika Vere – za zaštitu žrtava pravosuđa  dobivala je veliki broj dokumentacije radi pomoći ljudima. Na žalost, zbog neprekidnog mobinga nad  Nadom Landeka, hakiranja pošte, te uznemiravanja onih  ljudi koji su se obratili za pomoć radi zaštite u ovršnom postupku  ili nekom drugom sudskom postupku od osoba navedenih u ovom tekstu -  Izvršni odbor Udruga Veronika Vere bio je prisiljen zatražiti gašenje Udruge, o čemu je dobio službeno rješenje prije nekoliko dana.  Humanitarni i aktivistički rad članova Udruge Veronika Vere i dojučerašnje predsjednice nastaviti će se kroz HAZUD koji po Statutu ima također uvrštenu zaštitu žrtava pravosuđa i borbu protiv kriminala i korupcije.

I ovaj postupak kojim je Izvršni odbor Udruge zaštitio svoje članove i sve obespravljene koji su tražili pomoć, zlorabljen je na facebook profilu Mirjane Babić koja prenosi lažne i neistinite informacije navodeći „da je u Udrugu upao USKOK i KRIM policija te da je Udruga zbog toga u likvidaciji“.  Bez komentara.

Zašto toliko dugo traje ovo zlostavljanje i zašto MUP i DORH nakon višekratnih kaznenih prijava i obraćanja elektronskom poštom do sada nisu  poduzeli potrebne mjere za zaštitu Nade Landeka, i za sprječavanja nasilja, službeno ćemo upitati MUP, a redakcija ima dokaze da su o svemu obaviješteni, i da ono što vidi i prati „cijeli svijet“ moraju sigurno vidjeti i oni.

Jesu  li  svjesno i namjerno – djelatnici MUP-a i vlasti prepustili Nadu Landeka ciljanom i namjernom zlostavljanju teroru te prepustili ovim osobama da Landeku poput zvijeri rastrgaju upravo zbog njenog djelovanja za opće dobro i na razotkrivanju kriminala, i zbog njezine vlastite pravosudne bitke za zaštitu tvornice u Dugom Selu,  pokazati će vrijeme.

Jedno je sigurno, zlostavljanje koje traje već tri godine,  spalo je na niske grane -  atakirajući na  osobni ugled, nemoral, zadirući u privatne i obiteljske stvari  i javno napadajući obitelj i članove Landekine obitelji. 

Dokaz o zajedništvu i poveznici “bankara” i  ovih  “aktivista”  sa višektratno pravomoćno osuđivanim osobama pogledajte ovdje;

IVAN ŠALAJ – kojeg na svojem facebook profilu „u nebesa uzdiže“ aktivistica Mirjana Babić (Djordjić) koja istovremeno veliča i „bankara“ Branimira Petranovića Maku i koja je hakirala poštu – vlasništvo Nade Landeka i Udruge Veronika Vere;

http://www.hazud.hr/ivan-salaj-patoloski-lazljivac-omiljen-koprivnickim-sudovima/

O vlasniku  kreditnog ureda i kreditnom  posredniku  – Branimiru Petranoviću  Maki  i njegovovim aktivnostima  u Hrvatskoj i Švicarskoj pogledajte ovdje:

http://www.hazud.hr/kreditni-uredi-i-dalje-haraju-hrvatskom-dok-njihovi-vlasnici-javno-lincuju-i-maltretiraju-nezasticene-zrtve-i-zvizdace/

kao i o razlozima njegovih napada na Nadu Landeka, javno na njegovom facebook profilu u periodu od 2011 do 2013 godine, te skriveno slanjem nedoličnih i nemoralnih poruka u inboxe facebook profila brojnih ljudi tijekom 2014 godine.

http://www.hazud.hr/branimir-petranovic-maka-koljem-za-svoje-novce/

o “poslovnim uspjesima” Branimira Petranovića Make:

http://www.hazud.hr/branimir-petranovic-crna-ovca-iz-iseljenistva-tragom-kreditnih-varalica/

Sam Branimir Petranović Maka  aktivno se uključio u medijsku i internetsku hajku nad Nadom Landeka braneći prijateljicu Darinku Prežec - http://www.hazud.hr/darinka-prezec-tko-je-zena-koja-posljednjih-dana-budi-empatiju-u-srcima-osiromasenih-hrvata/ a pohvalio se i zajedničkom fotografijom Darinke Prežec, Cvijete Kapetanić i Svetlane Šalaj – tadašnje  supruge Ivana Šalaja, a koja sada preudana  živi također u Švicarskoj pod drugim imenom i prezimenom –  Svjetlana Čolić.

 

Poznanstvo sa Darinkom Prežec i Svetlanom Šalaj, suprugom Ivana Šalaja, te poziv njih oboje u Švicarsku sa Petranovićevog fb profila

Da se svi oni poznaju i prije 2010 godine dokazuje i prepiska između Darinke Prežec i Branimira Petranovića Make koja je slana faxom iz Cugovca – o čemu također postoje dokazi, a da je Branimir Petranović Maka glavni organizator svih napada dokazuju mailovi poslani sa njegove službene adreseinfo@makafinanz.ch na adrese brojnih suradnika Nade Landeka –  i njegove poruke brojnim ljudima u inboxe  na facebooku, zadnji puta ove godine neposredno iza Velike Gospe.

Napad je svaki puta žešći i jači što je bliži datum suđenja između Branimira Petranovića Make i Nade Landeka za kazneno djelo klevete,  pred Općinskim sudom u Selskoj, pa tako i ovaj puta – jer je sudska rasprava, 15 po redu,  zakazana za slijedeći tjedan. Osim napada na Nadu Landeka, napadaju se i svjedoci u postupku, te su i oni izloženi javnom linču i mobingu.

Slijedeća suradnica i prijateljica kojoj su „aktivistica i borac za pravdu“ Mirjana Babić  (Djordjic) i Branimir Petranović Maka – „bankar“ „obećali vjernost“ dok je na odsluženju zatvorske kazne je Jasna Marić koja je nakon uhićenja promijenila identitet u Jasna Kasun – šireći priču kako je ona jadna žrtva. O aktivnostima Jasne Marić/Jasne Kasun – pročitajte ovdje;

http://www.hazud.hr/ekskluzivno-predsjednica-sindikata-pravosuda-uprave-i-lokalne-samouprave-jasna-maric-jasna-kasun-najveca-organizatorica-kreditnih-prijevara-iz-zatvora-povlaci-konce-svojih-marioneta/

a poveznicu između “bankara”, “aktvistice Mirjane Babić”  i Jasne Marić/Jasne Kasun   imate u statusu objavljenom na facebook profilu Mirjane Babić od prije nekoliko dana.

 

Na svojem facebook profilu i u grupama koje su osnovali s namjerom širenja mržnje Mirjana Babić (Djordjić) potiče na mržnju, na nasilje,  navodeći ljude da šire mržnju prema Nadi Landeka i da je javno i medijski linčuju, te su se  tako,  na njen  facebook status u kojem je objavljivala zemljišno knjižne podatke i druge osobne podatke  koji se tiču Nade Landeka, a koji dokazuju da Mirjana Babić (Djordjić) u nečije ime neprekidno  uhodi, prati a potom i objavljuje iskrivljene dokaze, Boris Šestan i Damir Ajduković prijetili se ubojstvom zbog čega je protiv Damira Ajdukovića podignuta optužnica u ožujku 2014 godine, a Boris Šestan je prijavljen zbog ozbiljne prijetnje ubojstvom MUP-u u kolovozu ove godine, zajedno sa Mirjanom Babić (Djordjic). Valja napomenuti, da i u slučaju “blažeg postupanja” djelatnika MUP-a prema ovim javnim zlostavljačima, oštećena Nada Landeka i druge organizacije koje predstavlja imaju pravo nastavka kaznenog progona kao privatni tužitelji, i, što će sigurno i učiniti ukoliko se ne podigne optužnica po službenoj dužnosti.

Svu nastalu štetu koju su učinili  ovi počinitelji svojim nezakonitim i protupravnim ponašanjem, kako poslovnu zbog prisilnog gašenja tvrtki, tako i štetu nastalu zbog prisilnog gašenja Udruge Veronika Vere,   štetu uzrokovanu ugledu i osobnom životu Nade Landeka i njenih suradnika, legalnih predstavnika legalnih organizacija, te štetu uzrokovanu članovima njene obitelji širenjem neistinih informacija i nezakonitim atakama   – snositi će sukladno Zakonu RH i Ustavu – oni koji su štetu i izazvali po okončanju građanskih parnica.

autor; F.S.

STOP fizičkom, emocionalnom, seksualnom, financijskom i virtualnom nasilju

Danas je dan borbe protiv nasilja među vršnjacima. Svaki drugi dan u godini trebao bi biti dan borbe  protiv bilo kakvog oblika nasilja. Previše nasilja je ušlo u naše živote, i većina ljudi nervozno reagira na svoje bližnje. Život nam je nametnuo previše tereta i briga pa nam je sve teže podnositi pritisak. U takvim situacijama često dolazi do agresivnih napada od strane bližnjih; suradnika, članova obitelji, susjeda, kolega na poslu, u školama, i dr.  Nasilje među vršnjacima zove se bullyng.  Nasilje putem društvenih mreža zove se virtualno nasilje odnosno cyberbullyng. Previše ljudi uzima sebi za slobodu da „gura nos“ u tuđi život. Još više njih bez imalo srama i bez ustezanja sklono je vršiti nasilje nad facebook prijateljima, ili onima koji su im dostupni. Takvo ponašanje je društveno kažnjivo, i moralno nedopustivo.  Objave osobnih podataka drugih ljudi, iznošenje njihovih osobnih prilika i informacija iz osobnog života, također je kazneno djelo što se uopće niti ne treba u kaznenom postupku dokazivati kao povreda osobnosti, već je kažnjivo samo po sebi.  Neprimjereno je tlačiti drugog u bilo kom obliku.  Prikrivanje pravog svojeg identiteta,  korištenje tuđih imena i krinki radi privilegije da se tako jednostavnije može nekog poniziti i izvrijeđati, oklevetati,  i na njegov račun iznositi laži,  nemoralno je i protivno svim propisima. Takvo ponašanje prije ili kasnije podvrgnuto je zakonskim mjerama.

Krivo misli nasilnik, stvarni ili virtualni da se njegovo djelo može prikriti. Tragovi nasilja ostaju, bili oni fizički ili virtualni. Nasilje ostavlja i duboke duševne boli i teške traume. Stoga nasilnik za svoje ponašanje mora odgovarati. Kreiranjem lažnih facebook profila na račun nekog kog nasilnik ne voli, kreiranjem facebook grupe s namjerom da se nekom namjerno blati, crni,  kleveće, uznemirava i vrši se nad njim nasilje  – teško je kazneno djelo, naročito ako takvo djelo traje kroz određeni period. Nitko ne smije sebi uzeti za pravo nadzirati ili uznemiravati drugog. To je nedopustivo. I kad se takve stvari događaju u stvarnosti, bez imalo grižnje savjesti – suprotstavite se nasilniku. To je vaše pravo!

Nasilje se dijeli na nekoliko grupa, ali svako nasilje uzrokuje podjednake traume i stvara duboke ožiljke u psihi i na tijelu žrtve!

Fizičko zlostavljanje uključuje:

* Pljuskanje, udarci šakama, udarci rukama, nogama, guranje, grebanje, ugrizi, bacanje stvari na vas.

* Prijetnje i napadi na vas.

* Zaključavanje u kuću ili van kuće, ostavljanje na opasnim mjestima.

* Odbijanje pomoći kada ste ozlijeđeni, bolesni ili u drugom stanju.

 Seksualno zlostavljanje uključuje:

* Primoravanje nošenja odjeće ili činjenje seksualnih radnji koje vam nisu ugodne.

* Prisiljavanje ili primoravanje vođenja seksualnih radnji protiv vaše volje.

* Prisiljavanje na seks kada to ne želite; silovanje ili prijetnje silovanjem.

* Primoravanje na seks s drugim ljudima.

Emocionalno zlostavljanje uključuje:

* Vrijeđanje

* Izazivanje u vama osjećaja bezvrijednosti i glupavosti

* Ismijavanje vaših uvjerenja

* Javno ili privatno ponižavanje

* Ignoriranje

* Zastrašivanje ili uznemiravanje

* Prevelika ljubomora ili posesivnost

* Optuživanje za nevjeru bez valjanog razloga

* Odvajanje vas od vaše obitelji i prijatelja

* Sprječavanje vašeg odlaska na posao ili u školu

* Napadanje vaše djece ili kućnih ljubimaca

* Prijetnja ubojstvom ili napuštanjem ili izbacivanjem iz kuće

* Prijetnja da će se on/ona ubiti ili poludjeti ako odete ili ne učinite što on/ona želi

 Ekonomsko zlostavljanje uključuje:

* Uzimanje ili trošenje vašeg novca

* Sprječavanje da ste u radnom odnosu

* Uzimanje ili uništavanje vaših stvari

* Trošenje većine novca na njega/nju ili davanje vama vrlo malog džeparca

* Očekivanje da izbrojite i predate svaku lipu od vlastite zarade ili da s novcem učinite više no što je to moguće

* Odbijanje da vas obavijesti o zajedničkoj financijskoj situaciji

Virtualno zlostavljanje uključuje:

*prenošenje neistina o nekoj osobi putem interneta

* vrijeđanje i napadi od strane poznate ili nepoznate osobe  na vašem facebook ili google profilu ili na nečijem drugom profilu ali upereno protiv vas

* širenje putem web stranice, facebook profila, google profila, elektronskom poštom ili nekim drugim lako dostupnim virtualnim putem;  neistina, klevetanje, povrjeđivanje osobnosti, svjesno i namjerno diskreditiranje nečije ličnosti, iznošenje osobnih prilika

* osnivanje facebook profila ili grupa u nečije ime kojima je namjera izrugivanje s tom osobom, klevetanje, ponižavanje, izlaganje ruglu pred većim brojem ljudi,

Nasilje je je svako namjerno, ponavljano i agresivno ponašanje pojedinca ili skupine ljudi uporabom fizičke sile, emocionalnog ili financijskog pritiska, te  putem informatičkih i/ili telekomunikacijskih sredstava, a zajedničko im je namjera oštećivanje ili zlostavljanje drugih.

Virtualno nasilje je noviji oblik nasilja koji je do iznimno velikih razmjera porastao posljednjih godina zlorabeći sve prednosti virtuale.  Definicija američkog “National Crime Prevention Councila” o virtualnom zlostavljanju glasi “kad se Internet, mobiteli ili drugi uređaji rabe za postavljanje tekstova ili slika namijenjenih vrijeđanju ili uznemiravanju druge osobe.”Drugi istraživači to ponešto drugačije formuliraju, ali je značenje isto.

Virtualno zlostavljanje može biti tako jednostavno poput nastavljanja slanja e-pošte (e-mailova) nekome tko je rekao da ne želi više kontakt s pošiljateljem, ali ono može također uključivati prijetnje, seksualne primjedbe, pogrdne nazive (govor mržnje), grupno napadanje žrtava njihovim ismijavanjem na forumima, pisanje lažnih tvrdnji kao činjenica s ciljem ponižavanja.

Virtualni zlostavljači mogu otkriti žrtvine osobne podatke (npr. pravo ime, adresu, ili radno mjesto/školu) na web stranicama ili forumima, mogu ih lažno predstavljati s ciljem objavljivanja materijala u žrtvino ime koji ih izvrgava ruglu, kleveće ili ismijava. Neki zlostavljači mogu slati prijeteće i vrijeđajuće e-mailove i instantne poruke žrtvama, dok drugi objavljuju tračeve ili glasine i potiču ostale na mržnju i grupno zlostavljanje žrtve.

Iako je pojava seksualnih primjedbi i prijetnji ponekad prisutna kod virtualnog zlostavljanja, ono nije isto što i seksualno zlostavljanje i ne uključuje nužno seksualno zlostavljanje.

U danima kao što je današnji, kada se o nasilju otvoreno govori, treba još jednom istaknuti potrebu HITNOG PRESTANKA NASILJA NAD BILO KOJOM OSOBOM. Svatko ima pravo na normalan, čovječan život, na svoju osobnost, na svoj mir i poštovanje. Nitko nema pravo do te mjere zadirati u tuđi život da bi takvo zadiranje prešlo u nasilje! Zato STOP NASILJU – u bilo kojem obliku!  Virtualno nasilje je možda najteži oblik nasilja jer je duže vrijeme potrebno da se zlostavljač/nasilnik otrkiju i spriječe, no u današnje vrijeme tehnološkog napretka, nasilnici koji su uvjereni da im internet-maska daje sigurnost i zaštitu pod kojom mogu provoditi nasilje – je apsolutna varka, a kada nastupi buđenje mogli bi biti zatečeni visokom kaznom i financijskom odštetom koju su dužni namiriti žrtvi nasilja.  Stoga, virtuala izaziva i te kako veliku odgovornost i oprez. Ako je maska na licu, nije i na leđima!

Nasilje

Nasilje – iživljavanje osoba sa poremećajima osobnosti nad slabijima i tolerantnijima

Nasilje predstavlja odnos između dviju strana u kojem  jedna strana uporabom ili samom prijetnjom uporabe sile utječe na drugu stranu. Nasilje je svjesna okrutnost usmjerena prema drugima s ciljem stjecanja moći pomoću nanošenja psihičke i/ili fizičke boli.

Osobine nasilja

Nasilje najčešće  koriste živa bića koja pripadaju inteligentnim vrstama, između ostalog i ljudi. Oni često primjenjuju nasilje tamo  gdje postoji mogućnost da se drugome nanese ozljeda (tjelesna ili emotivna) i na taj  žele ukloniti protivnika.Svugdje gdje  jedna bića pokušavaju dominirati  jedno nad drugim, nasilje postoji.  Nasilja razlikujemo nekoliko oblika; fizičko nasilje, psihičko i emotivno nasilje, seksualno nasilje, mobing – nasilje na radnom mjestu, cyber mobing ili internetsko nasilje, medijsko nasilje. Možemo reći, da je svaki oblik utjecaja na tuđi život nametanjem vlastite volje i snage, primjenom sile, nametanjem osobnih uvjeta i Fizičko nasilje je namjerno nanošenje tjelesnih ozljeda

Emocionalno ili psihičko nasilje je najčešće verbalni (može biti i neverbalni) oblik nanošenja ozljeda nečijoj psihi

Fizičko nasilje je ispoljavanje agresivnosti fizičkim napadom udarcima na žrtvu, prijetnjom, razbijanjem osobnih predmeta koji pripadaju žrtvi, ili iz njezine okoline

Seksualno nasilje je specifičan oblik fizičkog nasilja, čine ga neželjeni seksualni kontakti

Strukturalno nasilje je neodgovarajuća ili nepostojeća akcije društva (države)stavova   – nasilje!  

Psihičko nasilje

Psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile nad žrtvom prouzroči  osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti,  povrede dostojanstva. Isto se provodi verbalno – verbalni napadima ili napadima putem medija ili ruštvenih mreža,  vrijeđanjem, psovanjem, nazivanjem pogrdnim imenima, iznošenjem neistina,  ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način, protupravnom  izolacijom  ili ugrožavanjem života, slobode kretanja i rada  (npr. – ponižavanje, ismijavanje u javnosti, nazivanje pogrdnim imenima, psovanje, kritiziranje tuđih ideja i postupaka, ispravljanje i prodike, prekidanje osobe dok govori, nadvikivanje, iskretanje svega što netko kaže, umanjivanje i poricanje nasilja, okrivljavanje žrtve za svoje nasilno ponašanje, ignoriranje, zastrašivanje, prijetnje, pokazivanje fizičke nadmoći, zabrane, uhođenje, praćenje, kontroliranje telefona, pošte, elektronske pošte,  i osobnih stvari, uništavanje nečijih predmeta, prijetnja samoubojstvom). Svi oblici su prepoznati kao uobičajeni način provođenja nasilja nad žrtvom.

Žrtve nasilja osjećaju veliku ranjivost, bespomoćnost, sram i posramljenost, izoliraju se i postaju usamljene,  što sve zajedno povećava nasilnikovo samopouzdanje i vjerojatnost za nastavak mučenja. Žrtve zlostavljanja koje pate duže vrijeme postaju sklone samoubojstvu.

U ovo moderno doba čest je slučaj da ljudi ne samo svjesno ignoriraju psihičko i emotivno nasilje putem društvenih mreža i interneta, već i sami u njemu sudjeluju. Postupaju metodom; „ono što ne dotiče direktno mene nije moja briga!“ Pomaganjem nasilniku provođenjem nasilja putem društvenih mreža i interneta –ignoriranjem, nesuprotstavljanjem riječju ili odbijanjem sudjelovanja u nasilju,  pridruživanjem i poticanjem na nasilje vlastitim komentarima i osobnim sudjelovanjem u takvom obliku nasilju daju snagu i moć nasilniku i mnogi  svojim ponašanjem potiču nasilje i nasilništvo, a nasilniku ostavljaju prostora da se njegova psihička bolest i iživljavanje nad slabijima razvija do neslućenih razmjera.

Mobing – zlostavljanje na radnom mjestu

Mnogi zaposlenici žrtve su moralnogi psihičkog (emotivnog) zlostavljanja na poslu (eng. mobbing)

Fizičko nasilje

Fizičko nasilje je manifestiranje sile fizičkim kontaktom nad slabijom žrtvom, koje prouzrokuju psihičke i fizičke tragove na žrtvi nasilja.

U ova moderna vremena često imamo priliku vidjeti nasilje na ulicama. Razbijanje klupa, oštećenje fasada, nečijih osobnih stvari. Međutim puno teži oblik manifestiranja fizičke sile su udarci nad slabijima – ženama i djeci. Posljednji napad, od prije dva dana, kada je skupina maloljetnika napala svojeg vršnjaka, te su šestorica zadavala bolne udarce nogom, šakama, dok je jedan ležao na podu izložen udarcima, predstavlja ponašanje gore od životinjskog. Napadati besmomoćnog, bez šanse da se isti obrani predstavlja najgori oblik zločina.  Nezainteresirano promatranje grupe ljudi, koji stoje sa strane, potpuno ravnodušni prema onom što se događa, ne samo da potiče takav zločin, već i samo predstavlja najgori mogući zločin. Nereagiranje na kazneno djelo također je kazneno djelo. To dijete na tlu, izloženo grubim i bezosjećajnim udarcima poludjele horde, sutra može biti bilo čije – naše. Ovakva ekipa koja je potpuno izgubila razum i kontrolu može oduzeti život žrtvi,  nekontroliranim udarcima. Tada odgovornost snose ne samo zlostavljači nego i pasivni promatrači.

Majka koja se pravdala da je morala trpjeti zločin nad njenim djetetom, višegodišnje silovanje za koje je znala ali iz navodnog straha nije prijavljivala zlostavljača, snosi suodgovornost nad traumom i  ožiljcima koje će trajno nositi  njezino dijete.  Takva majka zapravo žrtvuje svoje dijete „radi mira u kući i svoje osobne poštede!“ Ne postoji tako veliki strah koji opravdava zločin i toleriranje zločina.

Financijsko zlostavljanje

Financijsko zlostavljanje predstavlja oblik modernijeg načina zlostavljanja. U vrijeme besparice novac je postao najtraženiji. Mnogi pokušavaju do novca doći sa što manje truda, ucjenom, reketom, iznudom, otimanjem, izolacijom žrtve radi lakše manipulacije. Financijsko zlostavljanje možemo uočiti kako u poslovnim odnosima, tako i u obiteljskim. Često suprug ili supruga financijski zlostavljaju svojeg partnera očekujući od njega nemoguće, tj. da uvijek ima dovoljno novca za lagodan život, ne prihvaćajući probleme koje nosi život, i ne sudjelujući u rješavanju tih problema.  S druge pak strane postoje partneri koji svojem bračnom drugu oduzimaju sva financijska sredstva kako bi ih učinili bespomoćnima, kontrolirali ih i nad njima vladali.  Bit svakog zlostavljanje je prezentacija i upotreba sile i moći nad slabijim i manje agresivnim od sebe.

Seksualno zlostavljanje

Seksualno zlostavljanje predstavlja ne samo fizičku silu nametanjem seksualnog odnosa bez volje žrtve, već isto tako i verbalno seksualno zlostavljanje, neželjene fizičke kontakte bez seksualnog odnosa, i neukusno maltretiranje sa seksualnim naglaskom putem društvenih mreža.  Neželjene i neukusne ponude, komentari, kontakti i sl.

Društveno nasilje od strane državnih institucija

Prezentacija sile snažnijih i moćnijih nad nezaštićenima i slabijima je također nasilje, makar to nasilje predstavljalo i  maltretiranje od strane državnih institucija nad njenim građanima.  Isto uočavamo u pravosudnim  postupcima, u postupcima djelatnika MUP-a pri ispitivanju pojedinih građana, bilo to obavijesni razgovor kao svjedoka ili pak pod sumnjom kao počinitelja kaznenog djela, ili kao žrtve,  nasilje od strane  poreznih tijela nad građanima,  nasilje službenika državne uprave, inspektora, bankara, ovršitelja,  i sl.  I ovakav oblik nasilja, na žalost  proizvodi žrtve. Dolazi do teških oboljenja, depresije,  a  evidentiran je i velik broj samoubojstava.

Nasilje je uzelo maha i  za premnoge postalo uobičajenim dijelom svakodnevnice, postali su neosjetljivi na njega i njegove razorne posljedice i mnogi u slučaju kada ih žrtva nasilja zatraži za pomoć, odbijaju ih ili pokazivanjem besćutnosti riječima kako su svi prošli kroz tako nešto ili na neki način izjednačivanjem sa zlostavljačem predbacujući žrtvi kako je tako nešto sama to zaslužila.

Bez obzira o kakvoj vrsti nasilja se radi, da li svjesno ili pod utjecajem alkohola ili nekih droga, nasilnicima je bez ikakve sumnje, osim kaznenih sankcija,  nužno potrebna i stručna psihijatrijska pomoć i dugotrajna terapija.

Autor; Nada Landeka

Virtualno zlostavljanje

I virtualno zlostavljanje boli

 Svjedoci smo sve češćeg virtualnog zlostavljanja. Pojedinci su izgubili mjerilo društvenog ponašanja i uobičajne moralne norme koje bi trebale biti nužne pri korištenju interneta. Internet nije i ne može biti sredstvo osobnih osveta, iživljavanja, vrijeđanja, ne smije biti ispušni ventil za brojne nezadovoljnike. Takvo ponašanje podjednako ubija poput najjačeg oružja. Nema razlike između “tihog ubojstva” ili ubojstva oružjem.  Smrt je uvijek jednako teška i počinitelj za istu mora odgovorati, kao i za  nanošenje teškog oštećenja tjelesnih organa i psihe uslijed dugotrajnog virtualnog zlostavljanja.   Da li će zlostavljani u konačnici dignuti ruku na sebe, ili teško oboljeti što dovodi u konačnici do smrti, ili biti ubijen – posljedice su jednako teško a zlostavljač postaje  - ubojica.

Visoki tlak uzrokovan stresom, uznemiravanjem i virtualnim zlostavljanjem

Virtualno zlostavljanje je svako namjerno, ponavljano i agresivno ponašanje pojedinca ili skupine ljudi uporabom informatičkih/ili telekomunikacijskih  sredstava, čija je namjera oštećivanje ili zlostavljanje drugih.

Definicija američkog “National Crime Prevention Councila”  o virtualnom zlostavljanju glasi “kad se Internet, mobiteli,  ili drugi uređaji rabe za postavljanje tekstova ili slika namijenjenih vrijeđanju ili uznemiravanju druge osobe.” 

Drugi istraživači to ponešto drugačije formuliraju, ali je značenje isto.

Virtualno zlostavljanje može biti tako jednostavno poput nastavljanja slanja e-pošte  (e-mailova) nekome tko je rekao da ne želi više kontakt s pošiljateljem, ali ono može također uključivati prijetnje, seksualne primjedbe, pogrdne nazive (govor mržnje)  grupno napadanje žrtava njihovim ismijavanjem na forumima, pisanje lažnih tvrdnji kao činjenica s ciljem ponižavanja.

Virtualni zlostavljači mogu otkriti žrtvine osobne podatke (npr. pravo ime, adresu, ili radno mjesto/školu) na web stranicama ili forumima, mogu ih lažno predstavljati s ciljem objavljivanja materijala u žrtvino ime koji ih izvrgava ruglu, kleveće ili ismijava. Neki zlostavljači mogu slati prijeteće i vrijeđajuće e-mailove i instantne poruke žrtvama, dok drugi objavljuju tračeve ili glasine i potiču ostale na mržnju i grupno zlostavljanje žrtve.

Iako je pojava seksualnih primjedbi i prijetnji ponekad prisutna kod virtualnog zlostavljanja, ono nije isto što i seksualno zlostavljanje i ne uključuje nužno seksualno zlostavljanje.

Prevencija u Hrvatskoj

Sve veća osviještenost, uvođenje novih Zakona i Pravilnika kojim se regulira ponašanje na Internetu te odgovornost počinitelja za zlouporabu dovodi i do sankcioniranja zlostavljača.  U Hrvatskoj je  UNICEF  organizirao s udrugom Hrabri telefon kampanju “Prekini lanac” za sprječavanje zlostavljanja putem mobitela  i Interneta. Dana 29. svibnja 2009. u Zagrebu Ravnateljstvo policije organiziralo je konferenciju o sigurnosti djece na internetu, potaknuto željom za boljim suradnjom i koordiniranim djelovanjem svih institucija i organizacija koje mogu pridonijeti boljoj zaštiti djece od zlostavljanja putem interneta i mobitela. U Hrvatskoj je oformljen i Odjel za borbu protiv internetskog zlostavljanja koji lagano prati europske zakone i propise što se tiče zaštite korisnika interneta, kojima internet služi za poslovne aktivnosti, širenje kvalitetnih informacija, druženje, a ne za zlostavljanje. Nasilnike treba odmah prijaviti, i nikako se ne bojati, niti ignorirati takvo ponašanje jer sve što se ignorira – buja, pa tako i zlo koje jednom krene putem virtualnih mreža koje mogu i znaju biti itekako korisne.

hazud.hr

Kad se dobrice pretvore u ubojice……..

Marijan Borić uzeo je slobodne dane na poslu, potom se uputio u stan svoje djevojke. Grčevio je stisnuo šake oko njenog vrata i počeo ju daviti.  Čvrsto je stiskao sve dok nije izgubila svijest, nakon čega joj je u usta i nos nagurao posteljinu. Promatrao ju je sve dok nije izdahnula, nakon čega je njeno tijelo umotao u plahtu, stavio joj vrećicu na glavi, prekrio tepihom, a nakon svega u stanu je upalio i mirisne štapiće kako bi prikrio miris mrtvog tijela u raspadanju.  Za sve to trebalo mu je pola sata, nakon čega je napustio stan svoje do maloprije žive i nasmijane djevojke, ponijevši sa sobom i njezin mobitel iz kojeg je izvadio karticu a potom sve negdje bacio. 

Ovo nije scena iz filma Alfreda Hitchcocka već iz grada Zagreba.  To je scena iz naše sredine, naših života,  koja se odigrala prije dva dana u zgradi popularnog imena Raketa. Osoba koja je glavnu ulogu odigrala u ovom ubojitom scenariju do jučer je šarmirala djevojke u tramvaju, smješkala se u trgovini dok je kupovao kruh, s prijateljima se šalio na kavi, na kraju, prije nego li je mučki ubio svoju djevojku, nježno joj je stotinu puta šaputao na uho strasne riječi, ljubeći je.  Potencijalni sumnjvac i ubojica otac je djevojčice i dječačića koji pohađaju osnovnu školu. Ni u školi nitko od učitelja, kao ni nitko od roditelja druge djece nije nikad naslutio da se radi o osobi poremećene psihe.  Susjedi kažu, to je radišan čovjek i majstor za sve, uvijek spreman pomoći.

Isto takva osoba bio je i Edi Mišić, ubojica Meksikanke Selene Margarit Graciano Macedo. Miran, tih, gotovo neprimjetan. Nitko nije u njemu mogao ni naslutiti a kamo li prepoznati grubijana  i nemilosrdnog  ubojicu. Ni Dragan Paravinja, silovatelj i ubojica Antonije Bilić nije odavao izgled okorjelog ubojice.  Njegovi kolege s posla kažu da je dobar, vrijedan, tih, pa čak i dobrodušan. Supruga ga je do zadnjeg dana štitila, pa i voljela, baš kao što su i roditelji Edija Mišića štitili njega ni sami ne vjerujući da je počinio takav stravičan zločin, iako su to možda prema dokazima koje su uočili naslućivali. 

Sva trojica iz gornje priče svakodnevno su se družili s brojnim ljudima, susjedima, prijateljima, rođacima.  Nitko od nije odavao profil ubojice niti je što nagovještavalo njihov poremećeni um. U slobodno vrijeme šetali su u prirodi, komunicirali putem društvenih mreža, odlazili u kina, kazališta, na kave!  Život nas vodi brojnim stazama. Na tim stazama susrećemo ljude različitih profila. Mnogi su usamljeni, neki traže blisku i nježnu osobu, neki traže prijateljstvo, neki ljubav i osjećaje stoga su spremni ukazati povjerenje  ljudima koji im  se obrate. Povjere im se, postaju bliski, odaju i svoje najdublje tajne vjerujući kako je baš  ta osoba, koja im je prišla šarmantno, nježno, pažljivo, s osmijehom, prava osoba za njih. Dijele se  strasni pogledi, topli zagrljaji, nježni poljupci,  dođe se i do intimnijih situacija, a onda iznenadni šok. Princ iz snova pretvori se u zmiju otrovnicu, zmaja, čudovište, ubojicu…. Što je  to, koji  je to klik u glavi, koji  u jednom jedinom trenutku nježno i slatko, ljubljeno stvorenje pretvara u bolesnog psihopatu, osvetnika, krvnika?

U do jučer mirnom biću probudi se zmaj koji riga vatru.  Okreće se s mržnjom prema osobi koju je do jučer nazivao prijateljem, suradnikom. Pokreće mrežu mrzitelja u susjedstvu, među rođacima, na facebooku, google na svim dostupnim mrežama i u okolini.  Sipa otrov, riga vatru, a na kraju steže obruč i ubija!  Jednim jedinim potezom ne trepčući okom!

Kako prepoznati u očima osobe kojoj smo spremni pružiti cijeli svijet na dlanu, bolesno ludilo? Kako procijeniti i  znati kome se možeš povjeriti, kome predati, kome vjerovati, i s kim uopće biti siguran, ako si jednog trenutka u nježnom i strasnom zagrljaju a u drugom taj zagrljaj te  vodi u sigurnu smrt?

Stručnjaci kažu da ljudi koji su sposobni činiti okrutnosti poput silovanja i ubojstava sasvim sigurno nemaju sućuti ni empatije za druge. To su osobe bez moralnih skrupula, osobe koje se brinu samo o vlastitim potrebama, a i u drugim ljudima vide samo sredstvo da zadovolje vlastite trenutačne potrebe. Osobe sa takvim ponašanjem su nemoralne i ne osjećaju emocije pa čak ni pri najokrutnijim djelima. Možda je to put da ih prepoznate? Ako osoba koja je uz vas, niti u jednom trenutku ne osjeća empatiju prema vama, niti ga zanima kakav vi teret nosite na leđima, osoba koja samo misli na sebe i svoje potrebe, bez suosjećanja i bez osjećaja grižnje savjesti, osoba koja vas često bezrazložno povrijedi i uvrijedi, i voli se iživljavati na vama nanoseći vam bol, možda je vrijeme da razmislite o tome da se što prije udaljite od te osobe. 

Takve osobe vole sebe, i nikad neće dignuti ruku na svoj život, iako znaju odglumiti da im je dosta života. No to je najčešće samo način da izazovu suosjećanje druge osobe i njihovu pažnju. Ubojstvo kao čin agresije prema drugome nije ekvivalent agresije usmjerene prema samome sebi, ali jedno ne mora isključivati drugo. Ubojstvo nakon silovanja može biti i posljedica opiranja žrtve, ali i težnje silovatelja da prikrije tragove. Jer žrtva koja je ostavljena na životu odat će ga, lakše će biti nađen nego ako je mrtva, to je jedan od razloga surovih ubojstava. Drugi je materijalni interes i novac koji blokira um i emocije, a osobe ubojice pred sobom imaju samo jedan cilj – oteti bez osvrtanja na zapreke koje se nađu na tom putu.

Za sve osobe s poremećajem ličnosti simptomatičan je jedan pokazatelj. Osvajaju svoju žrtvu lijepim riječima, šarmom, osjećajnim ponašanjem, nježnošću, kulturom, dok ne žrtvu ne zarobe emocionalno. Nakon toga ista je potpuno slaba i teško se odupire onom što ju čeka. U samo jednom jedinom trenutku nježno, drago, slatko, mirno, strasno stvorenje pretvara se u zvijer koje bez imalo osjećaja svojoj žrtvi oduzima život. U hipu!  Mozak se blokira, a u umu se pojavljuje samo jedna misao; ubij, ubij, ubij!  Kako dakle znati, kad si s takvim šarmantnim muškarcem, osobom koju upoznaš  dok su mu oči suzne od siline osjećaja, na kavi, gledajući  ga kako se topi od miline zbog sreće što se nalazi u tvojem društvu, da li je on dobrica ili ubojica? Postoji li skener koji bi mogao skenirati nečiji um i prepoznati da li u njemu postoji poremećaj?

Zanimljivo je da takve osobe nisu prevarile samo svoje žrtve, već i mnoge druge ljude iz njene okoline. Koga god upitate za mišljenje, reći će vam da se radi o predivnom stvorenju, mirnom, staloženom, dobrodušnom, milosrdnom. S druge pak strane javnost je sklonu upravo dobre ljude osuđivati, oklevetati, ocrniti ih i uništavati im život svojom zloćom, dok ubojice i psihopate koji siju zlo šeću našim ulicama, i prizivaju na kavu i druženje – buduće  svoje žrtve! Na njihovim licima biti će osmijeh do slijedećeg kratkog spoja u glavi! 

Kako prepoznati lažljivca po grimasama i pokretima lica i ruku?

http://www.hazud.hr/kako-prepoznati-lazljivca-po-grimasama-i-pokretima-lica-i-ruku/

Komunikacija predstavlja jednu od bitnih čovjekovih funkcija. Ona je odraz čovjekove evolucije, ali istovremeno i način njegovog prilagođavanja okolini i drugim ljudima, kao sredstvo koje mu omogućuje  mjesto i ulogu u kontekstu društvenosti njegovog bića. Od dva osnovna oblika komunikacije, verbalne i neverbalne, veći dio je neverbalnog tipa (preko 90% komunikacije licem u lice), dok “govor tijela” često otkriva mnogo više nego riječima iskazan sadržaj. Imajući ovo u vidu može se pretpostaviti da će se lažljivac  mnogo lakše razotkriti na osnovu nesvjesnih neverbalnih poruka koje šalje, nego putem verbalizacije.

Kalkulant  ili lažljivac?

Kako su ljudi često neiskreni jedni prema drugima u raznim prilikama i svakodnevnom životu, prepoznati lažljivca  (osim ako se radi o političaru), nije uvek tako lako. Motivi koji navode ljude da lažu su brojni. Neki lažu da bi se prikazali onakvima kakvi bi željeli biti (laži su često u skladu sa neostvarenim željama), drugi da bi pribavili neki vid osobne koristi, treći pak koriste laž da bi izbjegli kritiku ili kaznu zbog nečega što su učinili ili nisu učinili, a okolina je to zahtijevala ili je to bila njihova obaveza, itd. Ne postoji univerzalni profil ličnosti koji bi se mogao pripisati lažljivcu, ali je izvjesno da su nezrelost, oskudno razvijena savjest, ekstraverzija, manipulativnost i iskorištavanje drugih da bi se zadovoljile osobne potrebe, karakteristike na koje ćemo često naići kod onih koji su skloni laganju.

Važno je napomenuti da postoji samo nekoliko stajališta  govora tijela koji imaju svoje značenje neovisno  od konteksta. Dobro laganje ne uključuje samo što je moguće prirodniji govor, već i uklapanje jezika tijela sa izgovorenim riječima. Manja je vjerovatnoća da će se lažljivac upustiti u tjelesni kontakt ili se čak približiti nekome. Njegov govor tijela često je kontradiktoran u odnosu na realnost. Motorička ekspresija je kruta, ograničena na pokrete malih amplituda. Pokreti šaka, ruku i nogu, usmjereni su ka vlastitom tijelu. Na primjer, kada pokazuje da je sretan, iznenađen ili tužan   ekspresija će biti ograničena na pokrete usana, za razliku od prirodne koja uključuje cijelo lice i tijelo. Kvantitet iskazanih emocija, u pogledu pravovremenosti nastajanja, intenziteta i dužine trajanja, odstupa od normale. Pokazivanje emocija je odloženo, duže traje nego što je to normalno i iznenada se prekida. Takođe je poremećen odnos između verbalne i emocionalne ekspresije, u tom smislu da ne idu istovremeno, već nakon verbalne dolazi kratak period latencije.

    

Izrazi lica poznatih zločinaca (bore na čelu) – Slobodan Milošević i Adolf Hitler

Albert Mehrabian, jedan od istraživača koji su proučavali kako se ljudi ponašaju kada prenose istinite poruke, a kada lažu, našao je  da oni koji lažu manje govore, sporije govore i prave više pogrešaka u govoru.

Lažljivac će koristiti vaše riječi da bi dao odgovor na postavljeno pitanje. Ponekad će izbjegavati “laganje” ne dajući direktne odgovore, tj. izbjegavati će odgovore umjesto da opovrgne. Nekada će govoriti u monologu i bez zamjenica. Osjećati će  se relaksiranijim ako se promijeni tema razgovora za koju su vezane laži ili će koristiti humor i sarkazam da bi izbjegao temu.

Pogled govori sve

I pravac pogleda može otkriti  skrivene osjećaje ili zadržanu infomaciju. Osoba koja laže izbjegavati će kontakt očima što je moguće više i neće gledati slušatelja u oči dok govori. Ljudi koji izdrže naš pogled manje od jedne trećine vremena provedenog u razgovoru, vjerovatno kriju od nas neku informaciju.

Izrazi lica se najlakše kontroliraju  pa prema tome i najteže tumače. Ne postoji specifično ponašanje koje kaže “Ja lažem”, a promatrači radije gledaju lica onih sa kojima komuniciraju nego njihove ruke i noge, čime se vrši neverbalni pritisak na obmanjivača da bolje kontrolira izraze lica ili da poboljša njegovu sposobnost za davanjem lažnih informacija.

Takozvani prolazni izrazi lica ili mikro-izrazi, prelete licem za manje od jedne petine sekunde, i njima se na primjer,  na trenutak osmijeh može zamijeniti tugom ili bijesom. Mi ih registriramo  samo nesvjesno. Ovim možemo objasniti  zašto ponekad imamo neprijatan osjećaj  da nas sugovornik ne voli, iako je vrlo ljubazan sa nama. Potisnuti izrazi jesu iskreni osjećaji koji se počinju formirati sve dok ljudi ne shvate šta se događa pa ih brzo zamijene onim izrazima koje žele da prezentiraju drugima. Ovi izrazi se javljaju mnogo češće i duže traju nego mikroizrazi, pa ih je lakše uočiti, s tim da ljudi koji vješto lažu obično mnogo paze da im se pravi osjećaji ne iskradu.

Najpouzdaniji u otkrivanju pravih osjećaja jesu mišići tijela, jer ih je praktično nemoguće kontrolirati. Na primjer, netko namjesti osmijeh da bi izrazio zadovoljstvo ili radost, a unutrašnji uglovi obrva se dižu i na sredini čela se javljaju bore.

  

Radovan Karadžić/Dragan Dabić                                        Osama bin Laden

Većina poznatih autora iz oblasti neverbalne komunikacije kao što su Desmond Morris, Paul Ekman, Alan Pease, smatraju da se odavanje češće događa u donjem dijelu tijela. Ljudi koji lažu ili zadržavaju informaciju vrpoIjit će se u stolicama naslanjajući se prvo na jednu pa na drugu stranu, prekrižit će često noge kao da žele pobjeći  iz situacije. Oni kojima je dosadno a pretvaraju se da su zainteresirani, obično se odaju zgrčenim pozama.

Pažnju treba obratiti i na različite radnje samododirivanja kao što su;  povlačenje usne školjke, trljanje poleđine uha, trljanje ili češkanje zadnjeg dijela vrata, pokrivanje usta šakom, prekrštanje ruku na grudima, zatvaranje oka i trljanje kapka kako bi se izbjegao kontakt očima.

     

Pokrivanje usta šakom, zatvaranje oka, trljanje kapka, prema riječima struke tipični su znakovi sakrivanja

Alan Pease  napominje da muškarci obično snažno trljaju oko gledajući u pod, dok žene kad nešto sakrivaju ili lažu prekrivaju usta rukom, nježno masiraju kožu ispod oka ili  gledaju u vis. Crvenjenje, znojenje, drhtanje glasa, gutanje pljuvačke, igranje olovkom ili naočalama  samo su neke od očiglednih aktivnosti na koje treba paziti kod ljudi ne govore istinu.

Na kraju valja istaći da je govor tijela skoro uvijek bolji vodič do istine od riječi, da je nezahvalno razmatrati neverbalnu komunikaciju nezavisno od konteksta i da prvenstveno treba tražiti nesklad između verbalnih i neverbalnih poruka.

Autor; Dr. Vladan Đorđević

Uredio; F.S